'Obožavam pizzu s tankim tijestom i brdom rastopljenog sira'

Nisam baš neka kuharica, ali volim kulinarstvo! Što to znači?- To znači da volim gledati TV emisije o kulinarstvu i recepte u slikama. Ali, kada netko nešto fino napravi volim dobro pojesti...!!

S poznatom televizijskom voditeljicom i novinarkom Nevenom Rendeli razgovarali smo o kulinarskim i životnim navikama, dijetama, životu u braku i drugim temama o kojima je prvi put javno progovorila.

Puna si obaveza! Kako izgleda tvoj radni dan - kada i čime se najčešće hraniš?

Uglavnom hektično! Od jutra krene strka i frka, pa nakon doručka i kave najčešće ne stignem jesti sve do kasnog popodneva. Ako ne stignem ručati na televiziji obavezno popijem neki zamjenski obrok, shake ili nešto slično. Često mi je fast food prehrana na meniju, ali naravno sve je to zbog brzog životnog tempa i brojnih radnih obaveza.

Jako volim pizzu, ali nisam od onih koji često naručuju pizzu doma, nego radije otiđem na dobru pizzu. Recimo na mjesto poput ovoga gdje se sada nalazimo. Obožavam pizzu s tankim tijestom i 'brdom' rastopljenog sira. Nisu mi drage one klasične pizze s malo sira, malo 'odvratne' šunke koju mrzim i malo šampinjona. Kada naručujem pizzu, donekle volim sama birati namirnice koje će mi pizzajol staviti na tijesto, poput ove rukole i na kraju imaš osjećaj da ipak ima nešto zdravog u tome svemu.

Ipak zbog posla koji radiš moraš paziti na izled i na prehranu??

Ne pretjerano! Zbog dnevnog tempa možda malo previše jedem junk food, ali u posljednje vrijeme i to pokušavam smanjiti pa hamburgere mijenjam za voće i povrće. Iako obožavam fast food, na sreću ne jedem ga puno. Pokušavam nekako razdijeliti obroke u danu, tako da mi se dan sastoji od puno malih obroka, a ne sad da se odjednom prejedem. Kažu da hrana, odnosno informacija da smo siti, tek nakon 15 minuta dolazi do 'mozga', tako i ja uvijek pojedem i čekam da mi dođe....i više nisam gladna...

Recimo u posljednje sam vrijeme počela često koristiti zamjenske obroke, odnosno dodatke prehrani, poput nekih proteinskih napitaka. Jednostavno ne stigneš uvijek jesti pa ti super dođe kada smučkaš nešto takvo. Nije to loša stvar. Dva tri sata imaš osjećaj sitosti, a meni je vrlo važna činjenica da znam koji su sastojci unutra i mislim da je to OK!

Je li to neka nova dijeta ili..?

Ne bi vjerovao ali nikad nisam bila na dijeti. Jednostavno nisam taj tip i ne mogu se pridržavati ničeg zadanog. Na sreću nemam problema s debljinom zbog brzog metabolizma, a ima nešto i u vježbanju, barem dva dana u tjednu provodim na cyclingu ili boksu.

Koje su tri namirnice bez kojih ne možeš u kuhinji?

Sir i to razne vrste sira! Sir mi mora biti u kuhinji i to uvijek imam barem tri vrste, zatim paradajz kada je sezona, njega obožavam, i rukola. Kada sam bila mala onda je mama uvijek kupovala svježi kravlji sir od kumica i taj sam jako voljela, a sada kad baš i nemam vremena često ići na tržnicu i ne kupujem svježi kravlji sir, ali uvijek imam paškog sira, neki Istarski koji mi pošalju muževi roditelji i meni najbolji u svijetu parmezan.

Kako je u braku i tko bolje kuha?

Nedavno me mama zvala i rekla ti nisi normalna imaš skoro 30 godina i još uvijek izlaziš vani. U braku mi se nije ništa promijenilo. Suprug i ja smo mladi bračni par i svatko od nas ima svoj život, a naravno, najljepše nam je u tom našem zajedničkom životu, ali to ne znači da zanemarujemo svoje obaveze, užitke i sve drugo što smo imali i prije.

S obzirom na naše poslove ne stignemo kuhati preko dana pa uglavnom sami pripremamo tek večeru, ali i to je već nešto. Muž bolje kuha od mene, iako s obzirom na vrijeme koje provodi u kuhinji već sam i zaboravila kako izgledaju njegova jela. Obzirom da je od studentskih dana sam živio u Zagrebu, nekako se morao snalaziti pa je tako i svladao mnoge vještine potrebne u kuhinji koje ja recimo još uvijek nisam. Ali kao i svaki muškarac, ljeniji je nešto napraviti pa se radije prepusti meni i pojede bilo što!

Nemojte sad pomisliti kako Nevena nema pojma ni o čemu! Jednostavno sam došla u onu fazu kada ove sve brze stvari tipa tjestenine, piletine, meso nešto ono lagano znam napraviti vrlo brzo i vrlo ukusno. Sada mi nedostaje ono znanje kada bi mogla iz ove prijeći na neki viši nivo, kada bi mogla početi pomalo čarobirati u kuhinji. A i ne da mi se kuhati po primjerima recepata iz kuharica jer tamo ima jako puno sastojaka za koje ja uopće ne znam što su!? Ali recimo radim odličnu buzaru, ako imam dobre škampe i s tim jelom volim iznenaditi svoje prijatelje ili obitelj. Stvar je u domaćem, mojem maslinovom ulju, bijelom vinu i malo chili papričica...

Tko je utjecao na tvoje kulinarske afinitete- je li to mama ili ..?

Mama je imala onu filozofiju da je hrana čista nužda i da nema previše nekih kerefeka oko toga. Dobro ona kuha, ali recimo nije ona od onih žena koje bi dan prije kuhale da bi sljedeći dan imale ručak. Mama je radila cijeli život i kada bi došla s posla onda je nešto na brzinu spremila. Nije to ništa ono fast food, ali nije bilo ni ništa komplicirano.

Tako je i dan danas recimo svaku nedjelju idem na ručak kod mame i to se zna to je ono piletina i krumpir u finom saftiću i to je meni još uvijek najbolje i najjednostavnije jelo ikad! Recimo kada se vratim s nekog putovanja samo sanjam maminu piletinu. Isto tako ni ja nikada nisam bila od onih curica koje su se redovito 'muvale' po kuhinji i upijale što se i kako se radi, a niti je moja mama inzistirala na tome. Ona je uvijek govorila doći će sve to na svoje jednog dana kada će ti trebati! I evo polako i dolazi.

Spomenula si putovanja. Ti si svakako osoba koja voli putovati i često putuje. Upravo mnogi svoja putovanja pamte i po neobičnim jelima koja su u zemljama koje su posjetili mogli kušati?

Gotovo svako putovanje pa i ono u susjedne zemlje me jako veseli. Ako baš moram izdvojiti neko mjesto onda su to egzotični Tajland i karipski Barbados gdje sam se tijekom odmora i udala za svoga muža. Iako u posljednje vrijeme najviše putujem sa suprugom, često negdje 'otputujem' i s prijateljicama!

Uvijek kada negdje odem volim jesti tradicionalnu kuhinju, iako mi se najčešće na prvu i ne svidi. Tako sam sa suprugom posjetila Tajland. Ondje smo uživali u jastozma, ali jastozi su tamo toliko uobičajeni i jeftini da to nije neko eksluzivno jelo jer ih ima na pretek i potpuno su drugačijeg okusa nego naš jadranski jastog. Tako da mi to i nije bilo baš neško iskustvo! Oni doslovno samo bace jastoga na žar, malo ga sa svih strana ispeku i to je to. Rezultat je okus za koji bih rekla da je... malo bljutavo! Uglavnom nosim lijepa sjećanja na hranu jer se uvijek trudim probati nešto tradicionalno u zemlji u koju putujem, ali na Tajlandu, je bilo svega. Nikako nisam mogla pomiriti svoj želudac i oči. Naime, sve mi se činilo jako fino, a nakon što bih pojela, provela bi sljedeća dva dana na WC-u.

Čak sam probala i skakavce koje prodaju uz cestu i ni s njima se nisam baš oduševila. Dok sam recimo u Americi probala valjda sve vrste hamburgera koje postoje, čak sam jela i hamburger u jednom poznatom restoranu kojega je često posjećivao J.F. Kennedy. E to je stvarno dobar hamburger!

Znači puno su bolja iskustva s već isprobanim okusima i domaćom hranom?

Uvijek polazim od sebe! Recimo moji potječu iz Pirovca i zapravo je super stvar što mi je ujna genijalna kuharica koja je imala mali restoran na Kornatima. Naravno, sve dalmatinske specijalitete uvijek ona priprema i hrana je uvijek super okusa, ali super je i to što za pripremu te 'domaće' hrane imamo svoje maslinovo ulje i imamo svoj vrt. To su uvijek neke naše domaće namirnice i mene fascinira, da još dan danas kada recimo jedemo ribu, jedemo onu koju je ujna toga jutra ulovila. Recimo školjke su njezin specijalitet i mogu ih jesti koliko hoćeš, baš kao i škampi na buzaru. Ali zaista je velika razlika kada neko jelo pripremaš s domaćim namirnicama i domaćim uljem nego kada isto to radiš na primjer u Zagrebu s kupljenim stvarima.

Kada negdje putujem želim probati pravu domaću tradicionalnu kuhinju i pokušati maksimalno uživati u njoj. Mislim da je to jedan od načina da se najbolje osjeti zemlja koju posjećuješ. Želim probati francusku kuhinju u Francuskoj, talijansku u Italiji, rusku u Rusiji ne želim ići u francuski restoran u Moskvi. Nikako nemojte shvatiti da su francuski restorani u Moskvi loši, naprotiv, ali ja bih voljela da isto tako kada stranci posjete Hrvatsku točno znaju što mogu jesti od hrvatskih jela, gdje i zašto je baš ta hrana specifična za određeni kraj.

Definitivno sam za neku autohtonost u kulinarstvu, a i mislim da imamo puno sreće s našom kuhinjom, što zbog domaćih proizvoda naših baka i teta koje su uvijek iz nekih krajeva, a što zbog toga što se još uvijek mnoge stvari u nas rade na tradicionalan način bez modernih zagađenja i bez mnogih umjetnih dodataka koje se danas primjenjuju u svakodnevnoj prehrani.

Usklađujemo naše Zakone sa zakonima drugih zemalja, kopiramo modu i druge svjetske trendove, ali mislim da kada je riječ o kuhinji definitivno se trebamo držati te autohtonosti, jer to je upravo ono što nas razlikuje od drugih. A Hrvatska je bogata regijama i trebamo to znati iskoristiti.

Opet se vraćamo stranoj kuhinji. Koja je danas IN?

Japanski restorani definitivno! Ja volim te strane kuhinje i žao mi je što u Zagrebu nema više tih nekakvih restorana tipa ono uzbekistanski, tađikistanski jer bih ja sigurno bila redoviti posjetitelj. Japanska kuhinja je definitivno popularna i čini mi se da su u gradu dva japanska restorana i uvijek su krcata. Tako i ja volim tamo jesti, jako volim sushi i volim tu kombinciju sa sirovom ribom. Također me oduševljava njihova kombinacija neobičnih začina. Kao i većina, ljubitelj sam svega onoga što ne jedem često!!

Nevena malo privatnije !! Što ste jeli na vjenčanju na Barbadosu? U kolovozu ti i suprug planirate obnovu bračnih zavjeta. U kakvim će delicijama moći uživati prijatelji i obitelj?

S obzirom da smo na Barbadosu bili samo moj muž i ja, a kumovi su nam bili tamošnja organizatorica svadbe Keisha i fotograf, njih smo dvoje nakon obreda odveli na piće, a mi smo se uputili u obližnji ribarski gradić St. Lawrence Gap i ondje uživali u poznatom barbadoškom specijalitetu Flying fish i Bread soup-u (nije to juha od kruha, već juha od kruhovca).

Ovoga ljeta u kolovozu planiramo tulum, na prvu godišnjicu braka s našim prijateljima i rodbinom, jednostavno ćemo još jednom proslaviti ulazak u brak. Pretpostavljam da će se sve događati u Istri, s obzirom da sam ja obožavateljica istarskih brežuljaka i hrane, a o nekom specijalnom meniju još uvijek nismo razmišljali. Važnije mi je da se svi dobro zabave. Da se samo mene pita bili bi to sve sami morski specijaliteti uz istarski sir i pršut, ali i suprug ima pravo glasa zar ne!? U svakom slučaju što se tiče onog standardnog svatovskog veselja s par janjaca na ražnju, bojim se da od toga ništa! Barem ne janjci na ražnju!