Amir Mafalani i Bojan Gudurić odbacili su danas u svojim obranama optužbu da su sudjelovali u atentatu na novinara Ivu Pukanića te ustvrdili da USKOK optužbu temelji na lažnu iskazu krunskog svjedoka Tomislava Marjanovića.
Trećeoptuženi Mafalani je rekao da je Marjanovićev iskaz potpuno nevjerodostojan i pun nelogičnosti. Odbacio je njegovu izjavu da su prije atentata Pukanića pratili u crvenom automobilu 'seat', rekavši kako je to laž jer su mu taj automobil ukrali desetak mjeseci prije ubojstva, što je prijavio policiji. Tvrdi da je krunski svjedok lagao i kad je izjavio da je on (Mafalani) često odlazio u Bugarsku s prvooptuženikom Robertom Matanićem, da je nadzirao dvorište tjednika Nacional u kojemu je podmetnutom eksplozijom 23. listopada 2008. ubijen Pukanić i da je pratio i fotografirao Pukanića u pripremi atentata.
Vezani članci
Odbacio je i Marjanovićevu optužbu da je nabavio fotoopremu, teleskop i uređaj GPS za praćenje novinara i suvlasnika Nacionala. 'Marjanović je rekao toliko gluposti, što je uz malo provjere moguće vrlo lako utvrditi, Njegov iskaz ne drži vodu', zaključio je Mafalani. Marjanovića poznaje od 2002., kad je od njega kupio televizor za koji se ispostavilo da je ukraden pa je završio na policiji na kojoj ga je Marjanović optužio za krađu.
U svom iskazu Mafalani je otkrio i da je nakon ubojstva odvjetničke vježbenice Ivane Hodak bio saslušavan na policiji. Četvrtooptuženi Bojan Gudurić izjavio je da nije kriv te da niti bi mogao niti znao učiniti ono što mu se stavlja na teret. USKOK ga je, naime, optužio da je sa zgrade pored dvorišta Nacionala promatrao hoće li uspjeti atentat te bio zadužen da ubije Pukanića hitcima iz snajpera na kojemu su poslije nađeni njegovi biološki tragovi.
'Nikad nisam pucao iz puške niti bih to znao. Pa ni vojsku nisam služio, a uz to i ne vidim dobro na daljinu', kazao je, priznavši da se u životu bavio imovinskim kriminalom, ali da se pritom nikad nije koristio oružjem i silom. Na dan ubojstva je, kaže, bio u stanu, povremeno bi izlazio van te se cijelo vrijeme mobitelom dopisivao i razgovarao sa suprugom.
Nije mogao objasniti otkud biološki tragovi na snajperu pronađenu nakon ubojstva u kući u okolici Zagreba, no ustvrdio je da ta puška i nije bila u Zagrebu u vrijeme zločina. Također je naglasio kako je nemoguće da bi se s puškom duljom od metra mogao šetati gradom, a da to netko ne primijeti ili da ga ne snime kamere videonadzora. Kao i ostali prije njega i on je optužio krunskog svjedoka da laže i da ga je policija nagovorila na lažan iskaz, što je Marjanoviću, kaže, bila idealna prilika da riješi probleme sa zakonom.
'Uz njegov iskaz i biološke tragove na puški bilo im je najlakše mene optužiti', zaključio je Gudurić koji je iz Srbije pobjegao u ljeto 2008. jer je trebao ići na odsluženje zatvorske kazne zbog sudjelovanja u razbojstvu. Objasnio je da mu je supruga rodila i da je egzistencija obitelji ovisila o njemu pa se odlučio na bijeg. Potvrdio je da je 'dva-tri' mjeseca živio kod Roberta Matanića, kojega mu je preporučio 'jedan drug'. Potom je unajmio stan u Petrinjskoj ulici za koji USKOK tvrdi da je služio atentatorima za pripremu ubojstva.
Gudurić tvrdi da se u Zagrebu skrivao i da nije često izlazio s prijateljima te da je suoptuženike zadnji put vidio u početku listopada. Tvrdi i da ne poznaje optuženog Slobodana Đurovića koji bi sutra trebao iznijeti obranu. (Hina)
