Prije 50 godina, na vrhuncu ljeta 1967. godine, Citroën je započeo proizvodnju modela kod nas inače zvanog Diana (službeni naziv: Dyane) u Rennesu, gradu smještenom na sjeverozapadu Francuske.
Sredinom šezdesetih ljudi iz vrha Citroëna shvatili su da je misija i karijera svima poznatog 2CV pri kraju, popularni Spaček teško se nosio s ostatkom tržišta. Opće je poznato da nije imao pretjerano kvalitetnu limariju, a svojom funkcionalnošću više nije mogao pratiti konkurenciju, tu mislimo prije svega na sunarodnjaka – legendarni Renault 4. Takav scenarij nagnao je Francuze na ubrzani razvoj novog modela – Diane, koji je po mnogima prekasno stigao na tržište.
Malo kašnjenje ipak im se nije obilo o glavu, pa je zabilježen dobar prodajni rezultat modela koji je morao gasiti požar nastao drastičnim padom prodaje 2CV. U stvarnosti to je bio automobil koji spaja najbolje od Spačeka (otkačeni dizajn i platneni krov) i mehaniku limuzine, također upadljivog dizajna Amija (1961-1978). Nisu ponovili grešku otprije, pa je tada novi model na tržištu ponudio dovoljno mjesta za četvero putnika u 3,87 m duljine. Jedna od reklama kada se pojavio bilo je predstavljanje velikih petih vrata i mogućnost polaganja stražnjih sjedala. U šesnaest godina koliko se Diana proizvodila iz tvornice je izašlo 1.444.583 primjeraka slavljeničkog modela. Zanimljivo, sklapala se u susjedstvu, u Kopru.
Motori koji su danas nepojmljivi od Diane su stvarali poželjan automobil, sklon prepoznatljivoj francuskoj udobnosti postignutoj dorađenim neovisnim ovjesom. Na početku se nudio motor s dva cilindra i 425 cm3 obujma ukupne snage 18 KS. Nedugo zatim Diane 4 s motorom većeg obujma, 602 cm3 za ukupnih 26 KS. Tri godine kasnije stigla je Diane 6 u najsnažnijoj inačici od 32 KS. Kakvo je vozačko iskustvo donosio ovaj model, najbolje govore najavne slike, u svakom žešćem ulasku u zavoj riskirali ste prevrtanje, ali do njega nije dolazilo. Ovjes je očito odrađivao dobar posao, a 15-colne gume imale su točno propisanu normu tlaka od – prednje (1,4 bara), stražnje (1,8). Ako ste ljubitelj ovih automobila, sigurno znate kako su imali visoko postavljene mjenjače (kao i Renaultu 4). Vožnja Diane danas bi tražila privikavanje, prva je brzina na mjestu druge, dakle gurate prema sebi, iako je auto mogao lako krenuti i u drugoj.
Sve napredniji model Francuza nudio se i u furgon inačici – Acadiane, kao komercijalno vozilo također je u ono vrijeme bilježio dobre rezultate (u razdoblju od 1978. do 1987. – proizvedeno 253.393 vozila).
Francuski dizajn oduvijek je imao svoju posebnost, sad znamo i zašto. Mnogi muškarci bi i danas zafućkali za Dianom u gradu.
