Dosjei X: Što tjera vozače na vožnju u suprotnom smjeru?

Ovakvo su iskustvo prošle godine imali deseci vozača. Samo osamdeset i pet slučajeva zabilježeno je na dionicama kojima upravljaju Hrvatske autoceste. U prosjeku, svakog trećeg dana netko našim autocestama vozi u suprotnom smjeru. Zastrašujuće no, na sreću, i osjetno manje od, primjerice, njemačkog prosjeka, gdje se u prosjeku tijekom jednog dana pojavljuje čak 5 takozvanih vozača duhova.

Pročitajte i ovo jak vjetar Stanje na cestama stabilnije nego tijekom dana, no burno na moru: Zatvorene linije prema otocima Velike gužve Kratki kaos u Novom Zagrebu: Tramvaji su vozili skraćeno

Nažalost, i posljedice takvih suludih vožnji su zastrašujuće. 'To i statistički vožnju u suprotnom smjeru svrstava među najopasnije prekršaje. Svaki peti koji napravi takvu grešku, neće uspjeti izbjeći tešku nesreću', rekao nem je Josip Mataija iz MUP-a. No, kako uopće dolazi do takvih pogubnih situacija? Kako je moguće da se automobil na autocesti nađe u suprotnom smjeru? Je li problem u ulazima?

Potrebna brza reakcija

Ne, oni su izvrsno obilježeni. Kao prvo, uz obične znakove za suprotan smjer, tu je i ogroman i upečatljiv znak koji jasno daje do znanja što se događa. 'Dakle, problem nisu krivi ulasci na autocestu, već nešto sasvim drugo', ističe Josip Matovac iz HAC-a. Premorenost, dekoncentracija, strah, alkohol, droge? Jedinstven odgovor na to pitanje ne možemo dobiti niti od psihologa, no najčešći razlog za tako nešto je neupućenost u prometna pravila.

Kada se dogodi problem potrebna je brza reakcija. Dojave najčešće dolaze od drugih vozača, policije, ali nekada počinitelje najprije primijete upravo u HAC-u. Tada na scenu stupa čitav niz mehanizama. Brzina se ograničava na 40, vozači se upućuju u krajnju desnu traku, o događaju se obavještava na radiju te, ako je potrebno, zatvara se određeni ulaz na autocestu, a aktiviraju se i patrole policije na terenu.

Kazne nisu dovoljne

U čitavoj priči sudjeluju i djelatnici HAK-a. Na sreću, često intenzivan lov na prekršitelje nije potreban, jer oni ubrzo nakon počinjene pogreške shvate što su napravili te je sami isprave. No u slučaju da prekršitelja uhvate na dijelu, kazne su prilično visoke. Ali obzirom na opasnost koju izazivaju ovakvi prekršaji, možda bi kazne trebale biti i veće.

Ipak, same kazne nisu dovoljne. Dakle, zna se i što je potrebno da bi se ovakvi slučajevi sveli na minimum. Jedino što se nikada sa sigurnošću neće znati, jest spoznaja što doista vozače tjera na ovakve sulude manevre. To je već priča za medicinsku struku, ili čak za Dosjee X.

Emisiju Automotiv gledajte u nedjeljnom jutarnjem terminu na Novoj TV.