Dok čekamo da električni automobili zažive u punom smislu, već se nudi drugačije rješenje, doduše, radioaktivno. Ideja je automobil pogonjen atomskom energijom.


Neke od tehnoloških inovacija i ideja nadobudnih znanstvenika i inženjera čine se toliko nevjerojatne da ih je najjednostavnije u startu otpisati kao nemoguće i spremiti u neku ladicu. Međutim, ponekad nove ideje pokazuju tračak mogućnosti da bi zaista mogle biti provedive. Isti je slučaj s novim projektom kojime se predlaže da električni generatori za automobile koriste torijske lasere kao izvor energije.

Vezani članci Slika nije dostupna GM predstavio srednji zračni jastuk Slika nije dostupna Srednji zračni jastuk za sigurnost od bočnih udaraca

Charles Stevens, izumitelj i poduzetnik iz SAD-a, nedavno je rekao da njegova tvrtka za istraživanje i razvoj 'Laser Power Systems' (LPS) radi na razvoju turbine/električnog generatora koji bi energiju crpio iz 'torijevog lasera'. Torijev laser naime ne proizvodi snop svjetlosti poput konvencionalnih lasera, već proizvodi toplinu i iznimno puno energije.

Torij koji je u elementarnom stanju sivo-bijeli metal lagano je radioaktivni element (s atomskom masom 90), kojega navodno ima kao i olova, ili narodnim jezikom, k'o blata. Zemlje koje imaju velike izvore torija su Indija, SAD, Australija, Kanada, a Indija koja ima 25 % izvora torija, otvorila je i prvu nuklearku koja umjesto obogaćenog urana koristi upravo torij.

Torij nudi mnoštvo dobrobiti u odnosu na uran jer se njegovom primjenom stvara daleko manje nuklearnog otpada i ne može eksplodirati, što je možda najvažnije od svega u kontekstu nedavne katastrofe u Japanu.

Ideja korištenja torija za snabdijevanje električnih generatora tako nije niti nova niti toliko nevjerojatna, a znanstvenici koji istražuju njegovu primjenu tvrde da bi takvi generatori mogli pogoniti automobil cijeli njegov životni vijek. Osim toga, Stevens tvrdi da bi emisija štetnih plinova ovom tehnologijom bila svedena na nulu, a automobil se nikada ne bi trebao puniti.

LPS-ova tehnologija zasniva se na relativno jednostavnom principu: torijev laser zagrijava tekućinu koja se pretvara u paru pod pritiskom koja pokreće turbinu koja tada pokreće električni generator.

Jedinica snage 250 kilovata (što je jednako oko 335 KS) ima masu od oko 220 kg što znači da je dovoljno mala i lagana da se ugradi pod haubu gdje inače stoji i konvencionalni motor. A iz razloga što jedan gram torija ima potencijal za proizvodnju energije jednak 28.390 litara benzina, ekipa iz LPS-a izračunala je da bi 8 grama torija u jedinici koja bi radila po gore opisanom principu moglo snabdijevati energijom prosječni automobil čak 5.000 sati ili oko 480.000 km normalne vožnje.

Stevens nije jedini koji vjeruje u potencijal primjene torija u automobilskoj industriji. Cadillac je 2009. godine predstavio konceptualnu studiju koja bi koristila upravo torij. Dizajn čovjeka po imenu Loren Kulesus, nazvan je World Thorium Fuel Concept ili WTF koncept, te zapravo nije imao operativni pogonski sustav koji bi koristio torij međutim netko u General Motorsu očigledno je mislio da je ideja bila dovoljno zanimljiva da napravi koncept koji bi se temeljio na takvom principu.

Znanstvenici u Rusiji, Indiji, a odnedavno i Kini i Sjevernoj Americi ponovno su se okrenuli istraživanjima o primjeni torija kao izvoru energije za atomske reaktore ponajviše zbog toga što se torij ne može koristiti za izradu atomskog oružja poput urana i plutonija.

Osim toga, važno je spomenuti da je potreban tek tanki listić aluminijske folije da zaštiti ljude od slabe radijacije koju stvara ovaj metal. Iako nuklearke koje koriste torij već postoje, ova tehnologija nikada nije dosegla stupanj razvoja za komercijalnu upotrebu zbog toga što su se velike sile nakon 2. svjetskog rata odlučile za uran zbog mogućnosti da se nusprodukti njegova korištenja iskoriste za izradu oružja.

Kao što je to već uobičajeno slučaj, tehnologija koja se temelji na ekološki čistim (barem čišćim od naftnih derivata i urana i plutonija) i održivim izvorima energije postoji već dugi niz godina, međutim pojedinačna korist i dalje diktira hoće li se i kako brzo ona primijeniti u našem svakodnevnom životu.

Sam Stevens kaže kako je na kraju ispalo daleko zahtjevnije projektirati kompaktnu turbinu i generator nego sam torijski laser. 'Mi možemo napraviti laser, ali najveći je problem bio integrirati ga učinkovito s turbinom i generatorom', dodaje. Novi torijev laser zapravo je sljedeća razvojna faza Stevensovog projekta iz 1985. godine koji je zvao MaxFeLaser.

Stevens kaže da je njegova tvrtka proizvela modificiranu Teslinu turbinu (nema veze s automobilom već znanstvenikom) koja pretvara stlačenu paru u kružno kretanje. Za razliku od više poznatih tipova turbina, Teslina turbina nema lopatice već koristi glatke diskove koji se kreću usmjeravanjem pare ili plinova putem otvora na vrhovima diskova.

Na kraju cijele balade, ako Stevens i uspije u svom naumu, još uvijek ostaje pitanje hoće li vlasti odobriti ovakav princip za upotrebu u cestovnim automobilima.