Šarić je do medalje došla kroz repesaž, nakon što je u četvrtfinalu poražena od dvostruke svjetske prvakinje Južnokorejke Hwang Kyoungseon 1:3. No, kako je Hwang ušla u finale, 24-godišnjoj se Sandri otvorila prilika da ipak dođe do medalje.
Pročitajte i ovo
Sandra je u repesažu pobijedila Sheikhu Maithu Almaktoum iz Ujedinjenih Arapskih Emirata sa 4:0, a nakon toga je svladala i Portorikanku Rodriguez 5:1.
"Sretna sam zbog bronce, ali nekako ostaje žal zbog nezasluženog poraza u četvrtfinalu od Južnokorejanke. Mislim da sam bila bolja i trebala sam se boriti za zlato", kazala je Sandra.
"U toj borbi sam bila bolja, a sigurna sam da su suci umjesto 2:1 za mene krivo dodijelili poen Južnokorejanki, koja je povela s nepostojećim bodom. Teško se koncentrirati kada te kradu. Bila sam spremna pobijediti svjetsku prvakinju i gotovo sigurno u polufinalu svladati i Francuskinju Epangue. Osim psihološkog šoka zbog poraza, u toj borbi sam ozlijedila nogu i potrošila puno snage, pa sam s malo straha ušla u dvoboj repasaža s Emiratkinjom. Srećom, kada sam to uvjerljivo dobila, više nije bilo straha za broncu".
"Borba s Portorikankom je bila moja najbolja borba, točno sam znala što treba raditi, a nervoza je nestajala sa svakim bodom. Imala sam dobar osjećaj već ujutro, Martinina bronca mi je dala snagu, a znala sam da će sve biti u redu ako se ujutro probudim raspoložena. Tako je i bilo, bila sam dobre volje otud to silno samopouzdanje u svim mečevima osim protiv Južnokorejanke. Taj dvoboj neću prežaliti", kazala je naša olimpijka koja je rođena u Senju, a nakon treće godine srednje škole preselila se u Zagreb.
"Roditelji mi još uvijek žive u Senju, imam i brata Silvija, a ja studiram upravno pravo. Taekwondoom sam se u Senju počela baviti samo iz razloga jer je to bio jedini sport kojim su se cure mogle baviti u mom gradu".
Brončana Senjanka se nakraju malo i našalila, jer je njezina protivnica iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Maitha Sheikha Almaktoum zapravo princeza i jedina je na cijelom natjecanju bila u stalnoj pratnji tjelohranitelja. Sve do ulaza na tatami.
"Kako je bilo istući princezu? Nadam se da se nije naljutila", kazala je, nakon Snježane Pejčić i Martine Zubčić, i treća hrvatska heroina Olimpijskih igara u Pekingu.
Sandra je do sada osvojila 6 medalja, među kojima srebro u juniorskoj kategoriji sa SP-a u Irskoj godine 2000. Nakon toga na svjetskim je prvenstvima osvojila jedno srebro (Austrija, 2003.) i dvije bronce (Španjolska, 2005.; Kina, 2007.). Na europskim prvenstvima osvojila je dva zlata, kao juniorka u Pamploni 2001. i kao seniorka ove godine u Rimu. Na Europskome kupu u Grenobleu 2004. osvojila je srebro pojedinačno i ekipno, dok je na Olimpijskim igrama u Ateni u kategoriji do 67 kg završila natjecanje u 1. kolu.
Inače, Korejanka koja je pobijedila Sandru u četvrtfinalu, Hwang Kyungseon, na kraju je osvojila i zlatnu medalju u kategoriji do 67kg. Srebro je pripalo Kanađanki Karine Sergerie.
