'Pipsi su lakmus-papir zemlje na rubu živčanog sloma'

Hoće li pokrenuti novi trend ili će sve ostati na razini diskografske ludorije, vidjet ćemo... U svakom slučaju, glazbena vijest mjeseca glasi - grupa Pips, Chips & Videoclips objavila je sve što je ikad snimila na USB-sticku nazvanom 'Diskografija'. Od milja nazvan 'raketa', stick nudi i neke demo snimke, repertoar klape Bambi, autoriziranu biografiju 'Dugi vikend u zemlji čudesa' iz pera Ante Perkovića te brojne memorabilje.

To je ono što više-manje već znate, a zanima li vas dublja analiza ovog pionirskog izdanja bacite pogled na intervju s prvim među nejednakima, Dubravkom Ivanišem, s kojim smo prozborili koju i o zagrebačkoj promociji 'Diskografije', koja će se odigrati u subotu, 15. svibnja, u zagrebačkom Boogaloou.

Sve što si u životu napravio u muzici stalo je na jedan USB-stick, a ostalo je prostora i za bonuse. Kakav imaš odnos prema njemu dok ga držiš na dlanu i kontempliraš?
Sve ovo smo napravili da možemo plasirati klape i neke pjesme s dema koje ni na koji drugi način nismo vidjeli u komercijalnoj distribuciji. Da se ne zajebavamo, to je sva istina. To što smo napravili s klapama, odnosno muškim zborovima na 'Motorima', 'Zagrljenima' i ostalim pjesmama je presedan. Astronaut Droid je izjebao cijeli svemir s time. On je genije, skidam mu kacigu. Onda mi, da bi to dobio van, fakat nije bilo teško uvaliti kompletnu diskografiju i zapravo konsolidirati nešto što možemo, uspoređujući s konkurencijom, slobodno prozvati 'best buyem'!

Budući da sada možeš bez ustajanja iz fotelje u komadu preslušati diskografiju Pipsa, jesi li dobio neki novi uvid u vlastite kreativne mijene kroz godine, u život i zvuk benda od albuma do albuma... Jesi li došao do nekih saznanja koja su i tebe uhvatila nespremna?
To mi stvarno nije bila namjera, al' kad već pitaš… malo sam sve slušao i ponosan sam na pjesme i ljude s kojima sam sve ove godine ovo napravio. Baš sam ponosan. Drago mi je da je bend svakog od nas ponaosob učinio boljim nego što je, a pogotovo mene. Ja bih bio mali kvartovski šupak ili fiškal da nisam napravio Pipse.

Znači, ipak si jedan od onih umjetnika koji ne vole baš slušat svoje prošle radove? Kad si zadnji put preslušao, recimo, 'Dernjavu' u komadu?
Pa da, ne slušam svoje ploče. To sam radio u onoj smiješnoj beba ego fazi, kad sam svršavao na to da uopće imam bend i da smo nekaj snimili. Jedno desetak godina me to uopće ne pere. Strašno dugo i intenzivno se bavim pjesmama prije njihove objave i stvarno mi je zlo od njih kad ih konačno smiksamo. No, kad smo kod 'Dernjave'; preslušao sam je pripremajući je za 'raketu'. Ono, uvijek krene tako da samo želim provjeriti krcka li nešto nakon kompresije, a malo poslije se zateknem kako slušam kompletni album. Al' velim, to je stvarno iznimka.

Kaže predstavnica telekomunikativnog sponzora vašeg sticka da su Pipsi uvijek znali izraziti stav (što je kvaliteta koju njihova korporacija, dakako, iznimno cijeni). Kakav ste, dakle, stav izrazili ovim pionirskim, uesbe-ovskim potezom?
Mi smo ovim potezom samo došli odati posljednju počast diskografiji kakvu poznajemo četrdesetak godina. Je l' to nešto bitno ili ne, pokazat će vrijeme. Kad sam napisao 'Dinamo ja volim' uopće se nisam bavio time je li on bitan ili nije, kužiš?

Da se malo bacimo na kadrovsku promjenu u Pipsima, koja više i nije toliko aktualna. U grupi, naime, više nije basist Mario Borščak, jedini preostali originalni član, koji te pratio od samog početka. Ako ćemo povlačit neke nespretne paralele, mogli bismo reći da ono što je Leiner bio Štuliću, to je Borščak bio Ivanišu. Što se dogodilo?
Borščak je moj buraz, a o ostalom neću govoriti. S punim pravom ga smatram svojom familijom i sve što se desilo ostat će među nama. Samo ću reći da nije otišao preko noći, nismo se svađali jer su takve gluposti daleko iza nas. Ponosan sam kaj je nakon (sporazumnog!) odlaska iz benda više puta bio na zajebanciji kod mene doma i to mi znači više od svega!

U zadnje vrijeme ste materijal s 'Drveća i rijeka' na koncertima sveli na minimum. Kao veliki štovatelj tog albuma, nimalo ću objektivno zapitati - zašto, pobogu?... a ti mi staloženo objasni tu novu koncertnu strategiju?
Diskografija je jedno, koncerti su drugo. U diskografiji nikad nisam i nikad neću raditi kompromise, čak ni najmanje. Na koncertima sviramo ono što zadovoljava mediokritete. Možda ti je čudno što sam ovako iskren, al' bit ću još iskreniji – većinom na koncertima svih bendova su mediokriteti, nismo mi nikakav specifikum. Pritom, da me se ne bi krivo shvatilo, nisam ja nikakva manga da nekome držim predavanje – sasvim je legitimno biti mediokritet, to sam sigurno i sam u čitavom nizu situacija u životu! Da, naravno, statistički je dokazano da će nam na koncert doći i omanja grupica ljudi kojima je to što sviramo profano i voljeli bi čuti i nešto drugačije. Al' ne mogu vam ja u polupanoj rajngli pripremiti gastronomski orgazam. Znaš, rajngle su jako bitne i mi ih zatičemo takve kakve jesu, nismo krivi za njihovo stanje. Pritom sviramo svoje pjesme, dobre pjesme iza kojih stojimo.

>> Pips, Chips & Videoclips objavljuju USB stick!

>> Novi trijumf omiljenog zagrebačkog mrguda

Da postoji ono što ne postoji - profilirana publika istančanog ukusa - sigurno bismo više svirali pjesme koje su intimističkije. Dragi moj, mi imamo specijalnu kolektivnu seansu i duhovnu pripremu za sviranje 'Foxtrota', pjesme s posljednjeg albuma iza koje stoji cijeli bend. Sviramo je prejebeno, ali treba biti ultraastronaut da te ne jebe konstantni žamor iz publike. Iskreno, kad bi ljudi imali živaca poslušati 'Porculan', 'Bajku' ili instrumentale poput 'Dobro', ovo bi bilo puno kvalitetnije društvo po svim razinama. Ma ne, ne zbog Pipsa, jebeš nas, mi smo samo lakmus-papir zemlje na rubu živčanog sloma. Dobitna kombinacija je: samo lomi, udaraj, šoraj i s 350 km/h u zid. E jebi ga, daleko je to od Drveća, a bogami i od Rijeka.

S obzirom da su Pipsi s uspjehom zadnjih godina u Zagrebu punili i Boogaloo i Tvornicu, ima li neki poseban razlog da se publika opet pojavi u Boogaloou u subotu, osim što su vam vjerni i što ste im dragi? Drugim riječima – što će se ovoga puta ponuditi na koncertnom meniju?
Zanimljivo razmišljanje. Ja mislim da Pipsi jednom u dvije godine moraju svirati bitan koncert u Zagrebu i da je to potpuno normalno. To mnogo češće rade neki drugi hrvatski bendovi i to bez nekog specijalnog povoda. Pritom točke borbi s lavovima, guranje glavića u ralje krokodila i ostale akrobacije valjda nisu neophodne kao hook za gig. Nakon 18 godina mogu biti vrlo prozaičan i pragmatičan – znam da nudimo dobru zabavu preko dva sata svakom tko dođe, uvijek ćemo se potruditi da bude fora i svježe čak i onima koji su nas gledali 50 puta, a što sam stariji, to sam i manje pretenciozan. Mi imamo respect prema publici, nismo gažeri i nismo za pare. Pa gdje ćeš tražiti više od toga!?

Ima li još nešto što bi htio podijeliti ovim putem s nacijom? Recimo, radi li se na novom albumu, ide li se što svirat preko granice, misliš li da svijetom upravlja nezemaljska rasa, želiš li na pratećem vokalu ugostiti Avu Karabatić…? Ono, uobičajene stvari…
Ava Karabatić rules! Hvala na pitanjima!