Picksiebner 'Trkaća svinja', Ocjena: 7/10
(Croatia Records, 2009)
Napokon smo dočekali studijski autorski uradak zagrebačkih Picksiebnera, grupe koja je s godinama zaradila epitet klupske atrakcije i na tržište prije dvije godine izbacila odličan album country obrada poznatih svjetskih hitova. Strpljenje se više-manje isplatilo, no ipak 'Trkaća svinja' je za barem jednu ocjenu slabija od njihova prvijenca 'Picksiebner'.
Slabiji u smislu da intenzitet 'nabrijanog' bluegrassa, countryja i rock and rolla na 'Svinji' zna povremeno propadati u dubine autorskih lutanja, no s nekoliko spasonosnih 'bisera' album je ipak spašen. Pritom nemalu ulogu u cijeloj priči igraju ležernost, šarm i duhovitost - toliko rijetke karakteristike u glazbi, koje bi iz ponora izvukle i puno beznadežnije uratke.
'Trkaća svinja' započinje ziheraškim country pogotkom 'Srebrno vreteno', prelijeva se u dopadljivi bluzić 'Čovjek muljevitog dna' i nostalgičnu 'Pticu'. Ponajbolji trenutak albuma je svakako duet s Milom Kekinom 'Bolje grob nego job', a i ostala dva vokalna gostovanja - 'Stari momci' s Bobom i 'Stolica za ljuljanje' s Baretom - ne zaostaju puno. Između pop-country pjesmice 'Rastu im rogovi', ne toliko uspješne poskočice 'Erik trkaća svinja' i odjavne 'Zadnji valcer za Zagreb', kakvoćom se izdvaja 'Drvena bačva', uz koju poželite zajahati konja i odjahati u preriju.
Ispit autorstva je položen s vrlo dobrim, a jedinstveno depresivno-optimistično ozračje kakvo su Picksiebneri stvorili na svom autorskom albumu sasvim će sigurno puni sjaj doživjeti na promotivnoj turneji.
Status Quo 'Pictures - Live At Montreux', Ocjena: 8/10
(Eagle Records, 2009)
Možda je teško povjerovati, no posljednji kompilacijski album 'Pictures', drevne britanske hard-rock skupine Status Quo, koja je karijeru započela još krajem šezdesetih, prodao se u Velikoj Britaniji u preko četvrt milijuna primjeraka te je zasjeo na osmo mjesto u konačnom zbroju godišnje prodaje. Lani je, povodom 40. obljetnice postojanja benda, krenula velika turneja, a live DVD i prateći CD snimljeni su na čuvenom festivalu u švicarskom Montreuxu.
Rodonačelnici boogie-rock zvuka Status Quo, predvođeni slavnim 'Telecaster blizancima' - Francisom Rossijem i Rickom Parfittom - odradili su pošteno dvosatni set, nudeći oduševljenoj publici dozu starog dobrog rock and roll zvuka koja liječi dušu i osvježava. Od uvodne 'Caroline', preko klasika 'The Wonderer', pa sve do njihovog najvećeg hita 'Whatever You Want', zrakom u Montreuxu strujale su dobre vibracije, neuništiv zvuk klasičnog rocka i izuzetno pozitivno raspoloženje.
Status Quo se ne libe ni eksperimentirati s modernim aranžmanima, kao što se to slučaj u 'Rain', no i dalje se najbolje snalaze na graničnim područjima bluesa i klasičnog rocka, tako da 'jahanje na Telecasterima', kakvo doživljavamo u 'Don't Drive My Car', 'Mean Girl', 'Softer Ride' i 'Beginning of the End' ono je što ovaj bend i dalje čini velikim. Ako ne vjerujete, provjerite line-up prošlogodišnjeg Glastonbury festivala, a tamo baš ne možete nastupiti ako ste samo još jedna skupina ofucanih rockera u potrazi za starom slavom...
Let 3 'Two Dogs Fuckin', Ocjena 10/10
(Helidon 1989 / Dallas Records 2009)
Let 3 'El Desperado', Ocjena: 10/10
(Helidon 1991 / Dallas Records 2009)
Diskografska priča o riječkoj grupi Let 3, legitimnoj nasljednici riječkih punk bendova Termiti i Let 2, počela je 1987. godine objavljivanjem danas legendarne kompilacije 'Rijeka-Pariz-Texas', gdje su Mrle, Prlja i društvo bili zastupljeni s dvije pjesme - 'U rupi od smole' i 'Pokušaj'. Nakon valjanju u blatu pred kamerama Televizije Zagreb i objavljivanjem prvijenca 'Two Dogs Fuckin' bilo je jasno da je ovdašnja scena dobila rock petorku koju neće tako lako zaboraviti.
Dvadeset i kusur godina kasnije shvatili smo i da ih se nećemo tako lako niti riješiti. Ne samo da su dosegnuli društveni status dežurnih rušitelja nacionalnog morala te istovremeno stvorili paralelne vojske brojnih obožavatelja i mrzitelja, već su i jedina grupa na svijetu koja je objavila potpuno prazan CD ('Nečuveno', 1997.) i prodala ga u zavidnih 350 komada.
Neupućenima koji smatraju da su Let 3 samo vulgarna varijanta rock cirkusa tipa Kiss, reizdanja njihova prva dva albuma trebala bi pomoći da stvari sagledaju onakvima kakve doista jesu - Let 3 je punokrvan, inovativan, uzbudljiv i zajebantski bend, čiji su performansi, poruke, riffovi i genitalije odjeknuli i daleko izvan granica naše države. I odjekuju još uvijek...
Prvijenac 'Two Dogs Fuckin' iz 1989. godine, upamćen je ponajprije kao rodni dom 'Izgubljenih', najvećeg hita Leta 3. U apokaliptičnom ozračju između mračnih stihova, tmurnih akorada i postpunkerskog zvučnog zida našli su se nepoderivi aduti hrvatske rock scene, poput 'Sam u vodi', 'U rupi od smole', 'Zora', 'Ne trebam te', 'Niotkuda' i 'Veliki dan', a tu je i minijatura 'Ciklama', stalna stanovnica kasnijih albuma Leta 3.
Famozni sindrom drugog albuma za Let 3 nije postojao ni u podsvijesti. 'El Desperado' iz 1991., kao prvo hrvatsko CD izdanje, prikazao je riječke punkere u jednako žestokom ritmu, s tim da su odlučili ubaciti u veću brzinu. Nabrijane izvedbe hitova 'Fuck Famiglia', 'Pokvarena žena', 'Fahrenheite', 'Ha ha ha', 'El Deseprado' i obrada Termita 'Vjeran pas' i danas su najjači trenuci koncerata Leta 3.
Sukladno svojoj prljavoj mašti, a moralnim dušebrižnicima usprkos, Let 3 je jedna od rijetkih rock grupa s ovih prostora koja se iz albuma u album razvija zvukovno, vizualno, pa i filozofski. No, gledajući strogo s glazbene strane, 'Two Dogs Fuckin' i 'El Desperado' daleko su najbolje ploče koje su snimili. Reizdanja možete nabaviti na vinilu ili plastici, nije bitno - imati ih morate.
Prijašnje recenzije: Jay-Z, Alicia Keys, Tomislav Goluban & LPFB, Chickenfoot
