Svi preduvjeti da se Laka s bendom pojavi pred praznom dvoranom bili su ispunjeni. Ipak, publika Elvira Lakovića nije se dala obeshrabriti. Tvornica je bila gotovo ispunjena, što je, ne računajući nastup na Eurosongu, Lakin osobni rekord u posjećenosti.
Pročitajte i ovo
Nekoliko minuta nakon pobjedničkog Dinamovog gola, Laka, njegova sestra Mirela i četveročlani prateći bend izašli su na pozornicu čitajući novine, vjerojatno fascinirani euforičnom reakcijom oko tisuću obožavatelja.
Počelo je sa 'Zecom', jednim od jačih aduta Lakinog istoimenog prvijenca. Euro-predstavniku BiH na ruku je išao i vrlo dobro 'posložen' razglas, tako da se, srećom, njegovi maštoviti minimalistički aranžmani nisu nimalo izgubili u buci.
'Zecom' je odmah pridobio publiku, a euforija je pojačavala svakim novim hitom. Pjesme 'Ništa', 'Džemper', 'Besplatno', 'Glup', 'Moro' i 'Razočaro', pokazale su Laku u punoj formi, razigranog poput djeteta i iznimno spretnog u komunikaciji s publikom.
Očekivano, 'Međed', 'Piškila' i eurovizijski 'Pokušaj', bili su apsolutni vrhunci koncerta. Nadrealna poetika Elvira Lakovića, njegova nesvakidašnja scenska pojava, tipičan bosanski humor i dječačka jednostavnost izvedbe, držali su koncert u visokoj tenziji čitavih sat i pol.
Razočaranih nije bilo. Laka je glazbom pobijedio psihozu jedne teške zagrebačke noći, te svojom originalnošću, spontanošću i iskrenošću publici ponudio ono što im je sinoć možda najviše i trebalo - optimizam.
