Eros Ramazzotti 'Ali E Radici', Ocjena: 6/10
(Sony Music/Menart, 2009.)
Jedanaesti album mladolikog Erosa Ramazzottija u mnogim se segmentima nadovezuje na njegovih prošlih deset izdanja. Ono što je zaštitni znak njegovih ploča i što neumorno radi iz albuma u album, jest da stavlja svoju sliku na naslovnu stranu omota. Ono što u je nas praksa još samo kod Miše Kovača i Duška Lokina, Ramazzotti ne namjerava tako lako napustiti. Možemo samo zamisliti koliko traje izbor idealne fotografije i koliko mu treba da čuje od bliskih suradnika da je prekrasan i da izgleda mlado.
No, nije toliko ego Erosov problem, kao i činjenica da smatra kako i jedanaesti put zaredom moramo njegovu facu gledati u izlozima CD-shopova, već je smiješno što je od sebe vremenom napravio brend. Ili barem pokušava... Kako inače drugačije objasniti da na zadnjoj stranici omota albuma 'Ali E Radici' crno na bijelo stoji popis dizajnerskih marki u koje je pjevač odjeven na fotografijama na CD-u? Osim proizvođača košulje, jakne i traperica, saznali smo i čiji sat najveća talijanska zvijezda ima na ruci.
Nakon toliko iritantnih podataka koje krije tek ambalaža CD-a, sa zebnjom i razumljivom skepsom pristupio sam samom sadržaju albuma, koji će svoju live promociju doživjeti i u zagrebačkoj Areni. Ipak, razloga za fanovsku paniku nema. 'Ali E Radici' jedan je sasvim prosječan album Erosa Ramazzottija, odnosno upravo onakav kakve već godinama štanca i s kojim uspijeva održati svoju globalnu popularnost.
Najveća misterija vezana uz studijske materijale, koje nam Eros isporuči svakih nekoliko godina, jest zašto njegovi producenti uporno inzistiraju na prearanžiranju i suvišnoj orkestralnoj podlozi na skladbama koje bi puno bolje zvučale kao 'najobičnije' pop pjesme? To je djelomično problem i ovog albuma, no srećom ne u tolikoj mjeri.
Tamo gdje je Erosov tim odlučio dijelove koje je odsvirao London Session Orchestra svesti na minimum, ispale su sasvim prihvatljive, poluakustične pjesme, poput uvodne 'Appunti E Note', vrlo dobre 'Il Cammino' i aktualnog singla 'Parla Con Me'. No, čim violine i klavijature preotmu vlast akustičnoj gitari i Erosovom prijemčivom vokalu, nastaju bespotrebne komplikacije. Zbog toga su upropaštene 'L'Orizzonte', 'Ali E Radici' i 'Come Gioielli', pjesme od kojih se nepotrebno rade grandiozni pop-epovi.
Na svojemu jedanaestom albumu Eros, naravno, najviše računa na uspjeh skladbi u kojima je oduvijek bio majstor. Naime, balade poput 'Controverso', 'Nessuno Escluso' i nešto brža 'Bucaneve', ponukat će tisuće obožavatelja na koncetima da pale upaljače i pjevaju zajedno sa zvijezdom. Teško da se među nabrojanim pjesmama krije neka 'laganica' koja će postati globalni evergreen, no, kako bilo, vrijedi tvrdnja da Eros ovim albumom neće izgubiti nijednog obožavatelja, a možda će naći i pokojeg novog.
Zvučat će bogohulno, no za Ramazzottijeve albume vrijedi isto pravilo kao i za uratke AC/DC - razlika između njihovih dobrih i loših albuma je nebitna. Ako volite taj zvuk ili osjećaj koji u vama izaziva, to je sasvim dovoljno. Zato ne sumnjamo da će, unatoč albumu koji će brzo pasti u zaborav, Eros u Zagrebu dupkom napuniti Arenu.
Diskurz 'U protivnom', Ocjena: 7/10
(Dallas Records, 2009)
Stavite na hrpu bogatu riječku rock prošlost, energičnost recentnog američkog punk-rocka, vokalnu provokativnost Sex Pistolsa i akord ili dva iz opusa KUD Idijota, i dobit ćete približno točnu sliku onoga što se krije u prvijencu 'nabrijanog' riječkog punk trojca Diskurz.
Da pjevač i gitarist Bojan Bajić, basist Andrea Živković i bubnjar Ivan Ritoša točno znaju dokle sežu njihovi korijeni, pokazuje i zbrkani omot albuma 'U protivnom', gdje se krije djelić stripa Mirka Ilića, posuđen iz Poleta iz 1977., tu je (valjda greškom) dvaput odštampana duplerica omota, ali i jedna cenzurirana Coca-Cola. Upravo ta crnilom prekrivena limenka zorno pokazuje da današnji punk sastavi egzistiraju u puno strožim kontrolirano-marketinškim uvjetima, nego uzori na koje se pozivaju.
No, to nije omelo Diskurz da snimi jednu izrazito energičnu ploču, koja svakim novim akordom pojačava intenzitet buke i na kojoj se trude pokazati da su vrijedno učili izravno od engleskih pionira punka. Tragovi Sex Pistolsa i kaotična produkcija, kojoj razumljivost vokala nije na prvom mjestu, već se ide na 'ukupni dojam', vidljivi su već od uvodne adrenalinske punk himne 'Želite', a pripadajući bunt nastavlja se i na 'Debeloj glavi', kao i na pjesmi znakovitog naziva 'Polet'.
Vokal Bojana Bajića pokazuje se idealnim za ovaj crosover prošlog i budućeg punka, u kojemu je otpor prema generaciji 'koja ne razumije' i dalje u središtu stvari. Sirovost Exploiteda prisutna je u 'Isto je sve' te u 'Na stranu', a sav taj 'energetski šok' kulminira u odličnoj 'Nitko i ništa', adrenalinskoj bombi u kojoj su trojica mladih autora čak uspjeli napraviti i pravi ogoljeni punkoidni tekst, sirovinu bez previše poetike.
No, Diskurz se zna i malo previše zaigrati s količinom nabacane energije i vriskova u mikrofon, pa album nakratko postaje naporan u pjesmama 'Repelent' i 'Oksimoron'. Ipak, 'Obskura', pjesma koju kao da su posudili iz kajdanke KUD Idijota i predzadnja 'Prazan hod', vraćaju album 'U protivnom' na početnu, smislenu i neobuzdanu stazu, koja logično završava novovalnom 'Razgledi', u kojoj se momci gotovo u očaju pitaju: 'Hej, imaš li ti kakvih vrednota?'. Diskurz ih definitivno ima...
Razni izvođači 'Porin 2009', Ocjena: 6/10
(Dancing Bear, 2009.)
Petu godinu zaredom događa se rijedak fenomen - hrvatski glazbeni nakladnici uhvate se za ruke i objave zajednički album, koji predstavlja sve ono što je vrijedilo na domaćoj urbanoj sceni u protekloj godini. Ili barem ono što je glasačko tijelo Porina mislilo da vrijedi... I upravo se oko porinovskih glasača već godinama lome koplja: upitna je brojnost, stručnost i naslušanost ljudi koji dobiju popis kategorija u kojima trebaju zaokružiti najbolje.
Kurioziteta na ovogodišnjem Porina bilo je nekoliko. Dino Dvornik vjerojatno se s neba smijao na svaki dodijeljen kipić nedavno na svečanosti u Biogradu, jer dobro zna koliko bi ih dobio da je bio među uzvanicima. Ipak, nikome nije za zamjeriti što je glasao za nezaboravnog Dina, već je suluda činjenica da je slavodobitnik Porina glazbenik koji je u 2008. godini imao samo jednu pjesmu, i to duet s Massimom. Daleko od toga da Neno Belan nije zaslužio Porina i mnogo prije, no i sam je bio zatečen što je te večeri preuzeo četiri nagrade za 'pola pjesme'.
Spomenuti duet 'Zar više nema nas' jedan je od najupečatljivijih trenutaka ove kompilacije koja, a to je jasno već i nakon letimičnog pogleda na popis pjesama, predstavlja godinu koju ćemu svi, u glazbenom smislu, vrlo brzo zaboraviti. U dužem sjećanju ostat će nam tek podatak da je u tom razdoblju Dino Dvornik imao svoj posljednji hit 'Hipnotiziran', koji sasvim zasluženo otvara ovaj album.
Na kompilaciji 'Porin 2009' predstavljena je većina nominiranih i dobitnika najveće hrvatske glazbene nagrade. Na playlisti se, među recentnim hitovima, nalazi i podosta starih skladbi, poput Terezine 'Prijatelji stari gdje ste' ili 'A ti još plačeš' od Majki, a tu je i Gibonni s 'Dvije duše'. Prema kvaliteti onoga što se može čuti na albumu, tu njemu definitivno ne pripada biti Prljavo kazalište sa slabašnom 'Ipak' ili Franka Batelić s 'Ružom u kamenu'. No, i to je nusprodukt neprilagođenog glasačkog tijela - za 'glazbene velikane' se glasa po inerciji, a među 'mladim nadama' bira se 'ona zgodna'.
Na CD-u 'Porin 2009' ono što vrijedi poslušati, osim Belana, Majki i Dvornika, jesu 'Eskim' grupe Vatra, dvije kvalitetne klapske izvedbe i Oliverova 'Romanca'. Nije baš najjasnije zašto je od TBF-a izabrana 'Lud za njom', najslabašnija pjesma s 'Galerije Tutnplok', dok sve pohvale idu povratnici Josipi Lisac za '1000 razloga'. U ovakvom društvu, pjesma 'Gunsi' Ede Maajke, sasvim nepravedno, neugodno udara po ušima.
S nekoliko tjedana odmaka od dodjele nagrada i nakon odslušanih udarnih porinovskih skladbi, možemo li zaključiti kakav nam je bila glazbena 2008.? Možemo, slabašna.
Prijašnje recenzije: Chris Cornell, Lady Gaga i Pink Studio
