Šezdeset joj je godina tek

Sigourney Weaver - povratak SF heroine

Piše Zoran Stajčić, 26. prosinca 2009. @ 14:35

Dugo je nije bilo u fokusu medija , a sad je opet zabljesnula u punom sjaju kao heroina znanstveno fantastičnog epa ‘Avatar'. Tko bi rekao da je prekoračila šezdesetu!

Osjećala sam krivnju svaki put kad sam napuštala obitelj zbog posla. To sve je utjecalo na nesigurnost u ponašanju moje kćeri, zbog čega je išla i na terapiju. Sigourney Weaver Teško je ne zapaziti kao gledatelj u filmu ‘Avatar’ kako Sigourney Weaver skoro i da nema bora na svom licu, a također u sceni kad je bez odjeće se po njezinoj figure ne može lako procijeniti da je prekoračila šezdesetu. No to opet može pasti i u drugi plan jer je ‘Avatar’ Jamesa Camerona s uloženih 500 milijuna dolara najskuplji film u povijesti kinematografije, a osim što spektakularno i doslovce realno dočarava nepostojeći svijet i njegove stanovnike, tako se lako može pomisliti da je i Sigourney u svom filmskom karakteru doživjela propisno vizualno peglanje svih tjelesnih višaka i manjaka. No nije tako.

Glumice u njenim godinama uglavnom ‘spas’ od vidljivog bremena godina traže pod skalpelima estetskih kirurga. Sigourney Weaver svom izgledu može zahvaliti prije svega u tome što nije opterećena znacima starenja na svom licu i tijelu, jer ona estetiku doživljava na način kako to više rijetko tko u showbizzu doživljava. ‘Lica ispunjena botoksom su za mene zastrašujuća. Volim proces starenja. Ne postoji ništa što me na ovome svijetu više inspirira od žene sa sedamdeset godina koja je još uvijek puna života, aktivna i korisna. Starenje nikad ne primjećujem brojanjem bora na ljudskom licu. Uvijek gledam cijelu osobu’, kazuje glumica koja dobro zna da su njene bore samo plus njenom karakteru.

Letenje u privatnom avionu na Novi Zealand s Jamesom Cameronom na snimanje skupog ‘Avatar’ je san za mnoge glumice, no za Sigourney je upuštanje u sve to bila prilična dilema zbog problema koje ima sa svojom devetnaestogodišnjom kćerkom Charlotte. Zbog nje priznaje kako osjeća grižnju savjesti, jer je Charlotte uglavnom zbog odsutnosti majke dobar dio života provela sama.

Sigourney za sve optužuje svoju ljubav prema glumi i filmu. ‘Uvijek se potpuno prepustim i uživim. No čovjek tek kasnije primijeti kako djeca to osjećaju i pamte. Osjećala sam krivnju svaki put kad sam napuštala obitelj zbog posla. To sve je utjecalo na Charlottinu nesigurnost u ponašanju, zbog čega je išla i na terapiju.’, izjavila je Sigourney, koja je u privatnom životu po ponašanju slična poručnici Ripley iz filmskog serijala ‘Alien’, odnosno žestoka, uporna i nemilosrdna.

‘Bila sam kuja prema Charlotti jer sam je prije odlaska na snimanje ‘Avatara’ natjerala da ispuni sve aplikacije za upis na koledže, kao i potrebne eseje. Znam da se osjećala prilično jadno, ali kad si odsutan stvari se s djecom obično pogoršaju, a ne poboljšaju’, rekla je o iskustvu s kćerkom.

Zanimljivo je da je Charlotte od filmova o ‘Alienu’ pogledala samo posljednji nastavak, a Sigurney je to protumačila riječima: Mislim da me želi doživljavati kao ‘dobru staru’ mamu, a ne kao nekoga tko trči s bacačem plamena po svemirskom brodu i ubija sve što mu se nađe na putu.’

Odnos glumice i njezine majke bio je puno kompleksniji. Odrastala je s bratom Trajanom u sjeni svoje majke, predivne britanske kazalištne glumice Elisabeth Inglis koju se svojevremeno držalo kao istinsku nasljednicauilmske ljepotice Vivien Leigh. Otac Sigourney Weaver, odnosno Sylvester ‘Pat’ Weaver bio je predsjednik TV mreže NBC. Ugled roditelja, bio je velik i kako to obično biva samo je povećavao nesigurnost njihovr djece.

‘Žudjela sam za tim da budem lijepa’, prisjeća se glumica koja je s 14 godina promijenila ime iz Susan u Sigourney nakon male uloge u ‘Velikom Gatsbyju’ vjerujući kako će joj bolje pristajati uz njenu visinu od 181 centimetar u što je jedino bila sigurna. Kad je majku jednom prilikom pitala smatra li je lijepom, ona je samo hladno engleski odgovorila: ‘Ne dijete, ti si obična.’

‘To je bilo prilično teško iskustvo. Kad ni rođena majka ne misli da si lijepa’, prisjetila se Sigourney koja kaže kako zahvaljujući takvom odnosu sa svojom majkom se nikad nije osjećaka kao djevojka. Ali ne biti djevojka joj je pomoglo osigurati reputaciju jedne od najsvestranijih holivudskih glumica, čiji vijek trajanja se pokazao daleko dužim od onih koje svi doživljavaju kao ljepotice.

Futuristička heroina Ellen Ripley, zatim nemilosrdna šefica u ‘Zaposlenoj djevojci’, srčana aktivistica u ‘Gorilama u magli’, autističarka u ‘Snježnom kolaču’ i predana znanstvenice u ‘Avataru’ – Sigouirney Weaver je teško ne zapamtiti po njezinim eklektičnim ulogama, za koje je imala čak tri nominacije za Oscara. Dapače čini se da žena koja nikada nije bila djevojka s godina postaje sve veći seks simbol.

Kompletna karijera (Osima ‘Avatara’) se naravno odvijala pred očima njene majke Inglis koja je preminula prije dvije godine u dobi od 94 godine. ‘Moja majka je bila težak karakter, ali mi je istovremeno bila i najveća inspiracija u karijeri. Ona je bila pravi odmetnik u porodici. Uvijek je radila po svom. Čak se i odselila iz Britanije u Ameriku, jer obitelj nije željela da se bavi glumom. Ona je bila i prvi jogger u New Yorku. Još 60-ih godina se znala obući u trenirku i trčati Manhattanom. Tada su je ljudi običavali zaustaviti i pitati je li joj treba pomoć, ili zvali policiju, jer nitko nije znao zašto trči’ prisjetila se Sigourney.

Ove godine glumica je proslavila šezdeseti rođendan, trideset godina od trenutka kad je postala zvijezda preko noći zahvaljujući ulozi u ‘Alienu’ Ridleya Scotta, kao i dvadeset pet godina braka s kazališnim redateljem Jimom Simpsonom.

S ulogom Ellen Ripley u uspješnom filmskom serijalu o Alienima’ je promijenila tok filmske industrije, time što je promijenila predrasude o svemu što se smatralo neobičnim i nemogućim za glavne ženske uloge i time prokrčila put svim akcionim junakinjama, računajući tu i Angelinu Jolie koje su došle nakon nje.

Njeno pojavljivanje u ‘Avataru’ svi obožavatelji znanstvene fantastike doživaljavaju s dubokim naklonom prema arhetipu, ženi koja je mapirala mentalitet svemirskog putnika u susretanju s nepoznatim. Teško je i zamisliti da bi netko drugi mogao tako vjerno dočarati neurotičnu botaničarku koja pali cigaretu na cigaretu, prezire vojsku i sustav, dok se slobodno osjeća jednino kad preuzme karakter tuđinca kroz sistem avatara. Od Sigourney se i podsvjesno očekuje da je bila prva u tome, ona je nulta točka, ona je majka svih spona između tuđinskog i zemaljskog od trenutka kad se pojavi u prvom kadru.

Tajna toga može se pronaći i u tome kako kao glumica pristupa svom poslu, odnosno filmu. ‘Važna mi je priča. Ako vidim veliku priču, ne treba mi velika uloga’, mišljenja je Sigourney.

‘Puno stvari se promijenilo, ne samo u filmskoj industiji, već i za žene koje nose uniforme općenito od trenutkla kad sam zaigrala u ‘Alienu’. I drago mi je zbog toga, jer mi je bilo dozvoljeno da odglumim zahtjevni karakter i to bez muškarca u blizini. Danas kad gledam svoje kolegice u akcionim filmovi mislim da se previše pažnje polaže na to kako su obučene. Ja nisam postala super-žena u mikro kostimu. Glumila sam komplicirane karaktere u ženskom tijelu. Možda u tom trenutku nisam bila seksi, ali to u tom trenutku nije bila ni najvažnija stvar’, izjavljuje glumica koja se također prisjeća i trenutka kad je prvi put pitala svoju majku za životni poziv i dobila odgovor: ‘Gluma? Ne draga, pojest će te živu.’

Sebe je kao glumicu uvijek vidjela u teatru, ali je Ridley Scott najviše kriv što se zatekla u filmu, a s legendarnim redateljem kaže i dalje razmjenjuje priče o prvom filmu o ‘Alienima’ kojeg osobno drži najboljim.

Izvan scene Sigourney Weaver tvrdi kako je obična žena, kao i sve druge: ‘Kuham, čistim, perem… Te stvari su zdrave jer te prizemljuju. Volim čitati i provoditi vrijeme u dvorištu s mojim psima. Moj privatni život je nevjerojatno dosadan. Htjela bih da imam više vremena za mirisanje cvijeća, ali moram raditi. Zahvalna sam na tome što još uvijek radim i što sam tražena. Po tom pitanju sam prilično sretna.’