FOTO 'Svaki su mi dan ponavljali kako je opasno ovdje, kako će me netko napasti, opljačkati, ubiti...'

Siniša Glogoški student je diplomskog studija Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Fotografija, snimanje i putovanja su mu najveća strast i proteklih par godina koliko mu vrijeme, novac i studentske obveze dopuštaju, posvetio se istraživanju života na raznim krajevima svijeta. Neka od značajnih putovanja su putovanje biciklom do Sirije, život s nomadskim plemenima u hladnom Sibiru i južnoamerička đžungla Gvajane. Nedavno se vratio iz Bangladeša gdje je proveo 45 dana i u narednim tjednima predstaviti će nekle od priča koje je putem zabilježio.

Pročitajte i ovo Što su mlađe više koštaju U najvećem bordelu u Aziji radi 1.500 prostitutki Plaćaju za komadić asfalta I mjesto na pločniku ima svoju cijenu

Fotografije, video uratke i doživljaje s putovanja možete pratiti na njegovoj Facebook stranici.

Na najdužoj plaži na svijetu, nitko se ne kupa. Poneki zaljubljeni parovi držeći se za ruke bosonogi šetaju plićakom. Osim njih, nitko se drugi ne približava moru.

Cijeli je Bangladeš jedna velika riječna delta. Sa sjevera se spušta veličanstveni Ganges, a sustiže ga i slavna Brahmaputra. U Bangladešu Ganges postaje Padma, a Brahmaputra Jamuna. Bez obzira na naziv koji nose, izrazito su to prljave rijeke koje na kraju svoga toka konačno stižu u Benglaski zaljev. Nije stoga ni čudno da se na najdužoj plaži na svijetu nitko ne kupa. Stigao sam u grad Cox's Bazaar koji je to specifično ime dobio po kapetanu Hiriamu Coxu, britanskom časniku iz 18. stoljeća.

Na predivnoj pješčanoj plaži dugoj približno 125 kilometara svatko može naći svoj mir. Sivo se nebo spaja s morem u tihom zalasku sunca. Psi lutalice ne divljaju niti laju, mršavi i umorni šetaju plažom. Pokoji prosjak traži nešto novca. Jedan prodavač obilazi ljude i prodaje grickalice sa začinima, drugi kucka po kokosima birajući onaj koji ima više kokosove vode kako bi rijetke mušterije bile zadovoljne i vratile se. Očitno se ne nalazim na najpopularnijem dijelu plaže, gužva bi negdje trebala biti, ipak je ovo Bangladeš.

>> Sela jedna od drugih udaljena stotinjak metara, a jezik različit!

Šetao sam satima i promatrao more. Tu i tamo pojavile bi se neke zanimljive brodice, ljudi bi se okupili, trčkarali okolo i odjednom bi se počela iznositi riba svakakvih veličina i boja. Promatrao sam mršave muškarce kako se bore s morem i djecu koja oduševljeno oko njih skaču. Jedni su razvlačili mreže, drugi užurbano nosili poveće komade na prodaju, a treći već pripremali iduću brodicu za otisnuće.

'Ovdje uvijek ima ribe. Kada god isplovimo, uvijek se vratimo zadovoljni. Jedino je problem što u sezoni monsuna ne smijemo na more. Preopasno je', rekao mi je uspuhani ribar i brzo se vratio na posao. Iduće dane proveo sam pokušavajući dogovoriti odlazak u ribolov. Nakon nekoliko dana nagovaranja, dobio sam potvrdan odgovor i u ponoć smo trebali isploviti. U dogovoreno vrijeme stigla mi je poruka da se ipak kreće tek oko 4, a oko 4 mi je stigla poruka da se ipak kreće sutradan. Isto se ponovilo i iduću noć pa sam pokušao potražiti nekog drugog tko bi me zaista bio voljan povesti. Znao sam da im nije zgodno ubaciti me jer na brodicu stane maksimalno 5 ljudi.

'Ne možemo te povesti. Nisi ti spreman za more. Povraćati ćeš cijelo vrijeme', pokušavali su me odgovoriti, no iznenadili su se kada sam iz džepa izvadio boroi voćke i rekao da se ne brinu i da sam spreman. Boroi ili kul izrazito je popularna voćka. Nalikuje divljoj nezreloj šljivi, a ribari ju vole jer smanjuje mučnine na moru. Nasmijali su se i rekli da će mi se javiti u ponoć. Poziv te noći naravno nije stigao i idući sam dan ponovno hodao plažom u potrazi za nekim tko će me povesti. 'Spakiraj stvari i da si do jutra napustio ovo mjesto!', iznenadio me čovjek na motoru. Nisam uspio izustiti ni riječ i već je odjurio. Tek mi je tada bilo jasno da nešto nije u redu.

Svaki su mi dan prilazili pojedinci i ponavljali kako je opasno ovdje, kako će me netko napasti, opljačkati, ubiti... Kako sam na ta upozorenja u Bangladešu već poprilično navikao, mislio sam da nemaju nikakvu osnovu. No onakvu prijetnju, ili oštro upozorenje još nisam doživio. Odmah sam nazvao prijatelja iz grada da mi objasni situaciju. 'Stvar je tužna. Znam da te jako zanimaju ti brodovi i ribari, ali poslušaj moj savjet i nemoj se više tamo zadržavati. Već sam ti pričao o novoj pošasti koja je sve češća u Bangladešu, o Yabi. Te ribarske brodice glavni su uvoznik Yabe i većina ribara su teški ovisnici. Ne spavaju danima i često od toga umiru. Osim Yabe, svake godine obalna straža nađe ilegalne izbjeglice iz Burme skrivene u brodicama. Da, u trupu tih brodica gdje inače prenose ribu', odmah sam se prisjetio izgleda brodice i malenog prostora o kojem mi je prijatelj govorio. A pošast Yaba, ta relativno nova droga, izrazitom ovisnošću uništava sve pred sobom.

Strašno je tužna ova predivna zemlja. Na svakom koraku toliko ljepote, na svakom koraku toliko dobrih ljudi, spremnih pomoći i dati sve, a ne tražiti ništa zauzvrat. Šteta koliko je tu dobrotu lako pokvariti. Ostaje samo nada u bolje sutra i vjera da dobro djelo može učiniti neku promjenu.

Napustio sam najdužu plažu na svijetu i zaputio se na otok Sv. Martin. Tamo sam se napokon bacio u čisto more, napunio energijom i lagano krenuo natrag prema glavnom gradu. Kakve su noći na ulicama glavnog grada Bangladeša saznajte idući vikend na portalu Dnevnik.hr.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook  

Glavni sponzor i podrška putovanja u Bangladeš bila je STA Zagreb – Student Travel Agency.