No možemo li nekoga tko po autocesti nekritično juri više od 200 na sat doživljavati kao prijatelja? Što bi bila primjerena kazna za vožnju od 200 kilometara na sat, a da ne govorimo za izgubljen mladi život? Od proteklog vikenda nema dana da netko ne pogine na našim cestama. I da se sto puta rodim, ne bih mogla razumjeti natjecanja tipa: 'Ej, stigao sam od Zagreba do Splita za dva i pol sata'. Na što će drugi: 'Štaaaa? Ja, čovječe, za dva. S kavom'.
Malo je onih koji, pogotovo u gradskom prometu, nisu skloni zgražanju, iščuđavanju tuđoj vožnji, sve začinjeno kakvom sočnom psovkom i deranjem: 'Da mi je znati ‘ko je tebi dao vozačku?' Teško, međutim, da će mnogi vidjeti vlastite greške i ne daj Bože zapitati se – kakav sam ja zapravo vozač?
U jednoj ruci mobitel, u drugoj cigareta… nimalo čudan prizor. U Engleskoj ga se npr. nećete nagledati. Možda su nečija iskustva drugačija, ali moja nisu. Autocesta M4 od Windsora prema Londonu. Put za koji je u najboljem slučaju dovoljno 45 minuta pretvorio se dva sata. Na jednom dijelu doslovno smo stali i ni makac. I nitko od toga nije pravio dramu, nije bilo okretanja i škripe kočnicama, psovanja, izlazaka na cestu, mahanja rukama i nogama... A ne može me nitko uvjeriti da svatko u sebi nije ludio. Međutim, predstave za javnost – nije bilo. Prema onome što su mi ispričali tamošnji vozači, da ne znam kako gori pod nogama, voziti brže od onoga što pokazuje znak, ne smatra se nikakvim dokazivanjem, već ludošću. Ako je vjerovati, ruka pravde ne zaobilazi nikoga. Nema gledanja kroz prste, treptanja okicama, poznanstava i dogovora. Kažu da bi i kraljici oduzeli dozvolu za prebrzu vožnju, a kamoli ne ostalima. Zakon je, tvrde svi vozači s kojima sam pričala, jednak za sve. U svakom slučaju, dobro zvuči!
Pravila su jasna i neke se stvari jednostavno ne rade. Ako vam i prolete mislima, podsjetnici zašto ih odmah treba eliminirati na svakom su koraku. Svakih nekoliko kilometara uz autocestu su kutije, a u njima kamere. Lijepo najave da vas snimaju – pa izvolite!
Sve se snima pa rasprave nema
Na parkirališnim mjestima ako treba i tri puta provjeravaju da nisu prekoračili svoje crte. Inače, 50-60 funti kazne. Ako se ne plati za 14 dana duplo, za još 14 dana troduplo, a onda sud i još veća kazna. Sve se snima i fotografira tako da rasprave praktički nema.
Vožnja bez pojasa 500 funti, u slučaju nesreće i puno više. Automatski utječe i na visinu ionako visokih polica osiguranja.
Inače, vozači mlađi od 26 godina plaćaju puno veće osiguranje, što si svatko ne može ni priuštiti. Bez obzira na to tko je vlasnik auta, svaki se vozač mora posebno osigurati. Za neke modele vozila, radi sigurnosti, čak se ni ne mogu osigurati mladi koji nisu napunili 26.
Razgovor na mobitel u vožnji do 1000 funti i 3 boda. U nekim slučajevima i sud. Za isti prekršaj vozači javnog prijevoza i kamiona plaćaju i 2500 funti. Ako izazovu nesreću – zatvor na nekoliko godina.
Čačkanje po navigaciji, pa čak i jedenje tijekom vožnje pogotovo na brzim cestama – sve se kažnjava. Obje ruke na volan!
I ne samo to – drage dame, bolje vam je ustati deset minuta ranije i nabaciti šminku jer ako puder, ruž ili maskaru poželite nanijeti u autu – eto kazne za neodgovornu vožnju. I tako dalje, i tako dalje…
Ako popijete ne sjedajte za volan
Prošloga tjedna u štrajk su stupili radnici londonske podzemne željeznice. Tri i pol milijuna ljudi koji je svakoga dana koriste moralo je 'gore' pronaći alternativni prijevoz. U danu u kojem bilo kakva procjena stizanja od točke A do točke B apsolutno ne vrijedi, kada je nervoza razumljiva, pa čak ni tada - nema bezobrazluka i guranja. Ako izbacite žmigavac, pustit će vas da se prestrojite, ako pogriješite, neće zasjesti na trubu dvije minute, zgrčiti lice i nabrajati vam majku, oca i ostalu rodbinu. To se, tvrde, naprosto ne radi, a svako bilo kakvo agresivno ponašanje na cesti ne dopušta i automatski sankcionira. A prosječna brzina vožnje za vrijeme špice je 17 km/h!
Jasno je da se prosječna primanja ne mogu uspoređivati, ali kazne su tamo svejedno rigorozne, ali što je još važnije – njihova provedba. Nema sumnje da i tamo ima izuzetaka, ali nekakav ukupni dojam ipak je da je svatko svjestan svoje uloge u prometu – i pješak i vozač automobila, kamiona, biciklist, svi. Kod nas se ponekad čini kao da jedni druge doživljavaju neprijateljima na cesti. A onda opet, možemo li nekoga tko po autocesti nekritično juri više od 200 na sat doživljavati kao prijatelja?
Policija zbog Martinja ovih dana pojačano nadzire promet i upozorava - ako popijete, ne sjedajte za volan. Neka vam je dobra zabava, sretan i siguran put kućama!
>> Kriza je pomutila i bračne vode
-
JAVLJA POLICIJATragedija u Slavoniji: Jedna osoba poginula na farmi
-
bolno!Hrvatska teško stradala u derbiju skupine i otežala si put do polufinala
-
''Ulica ne trpi laž, a ni ja...''Naš pjevač o životu na ulicama Italije: ''Bio sam opljačkan, bio sam gladan, znao sam danima jesti samo kikiriki...''
