Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Gdje god zagrebete – afera, lopovluk, kriminal. I oni kakti pravi kriminalci su se primirili jer su shvatili da su male bebe za naše političare. Gledaju, šute i ne vjeruju.


Sve je pokradeno i ogoljeno do dna. Nekima, čini se, nije bilo dovoljno uzeti malo – pa možda nitko ne bi primijetio – jer kad se pipa otvorila, pohlepi nije bilo kraja.

Vezani članci Slika nije dostupna Vlada ne vidi novac pred nosom!!! Slika nije dostupna Kad će Vlada popustiti pod pritiskom?

To je kao da ti kralj dopusti da uzimaš vodu iz zabranjenog izvora, on je kontrolira, i ti možeš uzeti koliko hoćeš. Kralj ti ništa ne brani, samo je uvjet da pola daš njemu. Iako znaš da je zabranjeno, ti uzimaš i uzimaš i uzimaš i tvojoj sreći nema kraja.

A onda jednog dana dođe princ i priprijeti kralju. A ti – upadaš u zamku, a zabranjena voda došla ti je do grla. I sada – povratka nema. Pohlepa ti je došla glave.

E, da… al' tu nije bio samo jedan pohlepnik. Bilo ih je cijelo krdo. Na svakom koraku. Upravo se to dogodilo našoj jadnoj zemlji. Izvor je presušio.

I sada je tome došao kraj. Došla je velika majka Europa i rekla dosta. Zavezala je svoje lutke na konac i njima upravlja. Naredila im da otkriju debele meke pokrivače koji su do sada krili pohlepnike. A te iste lutke godinama su šutjele i sve gledale. Sve su znale, a danas se prave blesave i poštene.

Afere isplivavaju, policija, USKOK, državno odvjetništvo pokazali su zube. Ali zubi su puni karijesa. I to vide samo oni koji ulove lutke da se grohotom smiju. A smiju se jer je sve ovo do sada samo predstava za javnost. Nitko još nije pravomoćno osuđen. Nitko još nije dobio poštenu kaznu zato što je bio pohlepan.

A jadni osiromašeni ljudi kopaju po kantama, obilaze zavode za zapošljavanje, grcaju u dugovima. Žive u strahu s kojim će se novim porezom sutra probuditi. Prosvjeduju sindikati, studenti, poljoprivrednici. Sva obećanja pala su u vodu. I iznova im se obećava. Love se za slamku i opet povjeruju. I tako će biti dok svi, ali baš svi ne dotaknemo dno. Dok jednog dana ne postane fraza – dužan si k'o Hrvatska.

A Hrvatska je kao olupina automobila. Nema motora, otpali joj kotači, nema stakala, vrata, ostalo je samo jedno sjedalo i volan koji zapinje.

I onda se pitaš odakle entuzijazam i takva neopisiva strast onima koji žele sjesti u tu olupinu!!? Pa to nije ona limuzina otprije!! U njoj više nemaš što pokrasti. To je sjedalo s potrganim volanom.

Ali ne, postoje još uvijek one nadobudne lutke koje koriste svaku priliku da bi iz vreće istresle ofucale floskule koje smo čuli već bezbroj puta. Mi ćemo ovo, mi ćemo ono, a nitko ne može ništa, jer su sve lutke iste. Sve su one naizmjence bile na izvoru i krale zabranjenu vodu.

Ostaje jedno pitanje – hoće li lutke uloviti i kazniti kralja? Onog koji je velikim dijelom i doveo do ovoga.

Možda, ako se to dogodi, narod i povjeruje lutkama!! A da tragedija bude veća, Hrvatska nije imala samo jednog kralja…

>> Jeste li ikada upoznali vampira?
>> Tko radi, taj i griješi