Ponedjeljak je u Sjevernoj Koreji veliki državni praznik. Obilježava se Dan Sunca, odnosno 101. rođendan prije 19 godina preminulog 'vječnog predsjednika' te izolirane države Kim Il-sunga, djeda trenutnog vođe Kim Jong-una.
Mnogi analitičari datum rođenja pokojnog Kima povezuju s pravom kanonadom prijetnji koje proteklih tjedana stižu iz Pjongjanga te tvrde da, ako tamošnji režim uistinu ima namjeru s riječi prijeći na djela te lansirati neki od svojih balističkih projektila, da će to učiniti ili na sam 15. travnja ili negdje oko tog datuma. Kao argument navode da je upravo sredinom travnja prošle godine izvedeno propalo lansiranje sjevernokorejskog 'satelita' za koji zapadni obavještajci tvrde da je zapravo bio balistički projektil.
Živopisan i misteriozan
Kim Il-sung je bio jedan od najživopisnijih, ali istovremeno i najmisterioznijih državnih vođa 20. stoljeća. Premda je o njemu mnogo toga rečeno i napisano, biografskih podataka koji ne bi odisali propagandom bilo njegovih obožavatelja ili njegovih neprijatelja relativno je malo.
Rodio se kao Kim Song-ju 1912. godine u selu ponad Pjongjanga, u vrijeme kada je Korejski poluotok bio pod kontrolom Japana. Zbog besparice i gladi, a navodno i zbog brutalnosti japanskih okupatora, njegova se obitelj 1920. godine, poput mnogih drugih Korejaca, preselila u kinesku pokrajinu Mandžuriju.
Kim Il-sung ili 'postati sunce'
Ondje je mladi Kim pohađao školu, a već se kao tinejdžer pridružio tamošnjim komunistima, zbog čega je jedno vrijeme proveo i u zatvoru. Početkom 1930-ih počeo je njegov gerilski staž te se sljedećih godina kroz razne organizacije pokušavao oružano boriti protiv Japanaca. U tom je razdoblju promijenio i ime u Kim Il-sung, što u prijevodu otprilike znači 'postati sunce'.
Početkom Drugog svjetskog rata korejski su gerilci bili desetkovani od strane Japanaca, tako da Kimu nije preostalo druge nego pobjeći preko Amura u Sovjetski Savez te se pridružiti Crvenoj armiji. SSSR se u borbe protiv Japana uključio pred sam kraj rata te je bez puno otpora relativno brzo osvojio Pjongjang. Južni dio Korejskog poluotoka bio je pod američkom upravom.
>> VIDEO Sjeverna Koreja: Trčali maraton u čast Kim Il-Sungu
Otkrio ga Berija
Tadašnji je sovjetski vožd Staljin trebao nekoga da upravlja sjevernim dijelom poluotoka, a Kim Il-sunga je navodno izabrao na prijedlog Lavrentija Berije. Kim je ubrzo učvrstio svoju vlast, a u rujnu 1948. formalno je proglašena Demokratska Narodna Republika Koreja s njim kao premijerom i vrhovnim autoritetom. Za predsjednika je postavljen 1972., a vječnim je predsjednikom imenovan posmrtno.
Već 1950. Kim je krenuo u rat s proameričkim jugom, iznenadivši sve munjevitom invazijom kojom je u relativno kratkom periodu gotovo pregazio ostatak poluotoka. No, u strahu od širenja komunizma na cijelu Aziju, Amerikanci su se (kroz UN) odlučili uplesti te su teške i krvave borbe, a Kimu su pomagali Kinezi i Sovjeti, potrajale sljedeće tri godine.
Američka nuklearna prijetnja
Predsjednik SAD-a tada je bio Harry Truman, čovjek koji je nekoliko godina prije odobrio bacanje atomskih bombi na Japan, a spominjala se mogućnost da bi nuklearno oružje mogao upotrijebiti i u Korejskom ratu. U to razdoblje sežu i Kimove želje da razvije vlastito nuklearno naoružanje.
Rat je okončan primirjem iz 1953. godine, nakon čega je Kim kao apsolutni vladar Sjeverne Koreje stvorio kult vlastite ličnosti, postavljajući diljem države kipove i plakate samog sebe, dopuštajući da ga propagandni aparat pretvori u mitsku figuru.
'Juche' kao ideološki pravac
Sa svojim je najbližim suradnicima stvorio i novi ideološki pravac, tzv. juche što u doslovnom prijevodu znači 'subjekt'. Riječ je o istovremeno marksističkoj i nacionalističkoj ideji samoodrživosti u smislu da država uistinu postane samostalni subjekt, a ne nečiji objekt, ili u konkretnom slučaju satelit SSSR-a ili Kine. Na ekonomskom planu, ideja je do početka 80-ih godina još koliko-toliko funkcionirala, no zbog činjenice da je država umnogome prekinula trgovačke veze s 'vanjskim svijetom', smatrajući da sve vlastite potrebe može podmirivati sama, uskoro su nastupila teška vremena velike gladi.
Nakon Staljinove smrti, Kim se distancirao od SSSR-a, a iz svoje je službene biografije izbacio dio o služenju u Crvenoj armiji. Sve je svoje protivnike koji su se usudili založiti za destaljinizaciju upravo u Staljinovom stilu slao u logore, sređivao im smrtne presude ili bi ih protjerivao iz Sjeverne Koreje. Ipak, odnose sa Sovjetima nikada nije potpuno prekinuo, dapače, kasnije je često vrludao pa je čas bio u kineskom, čas u sovjetskom zagrljaju. Uz izuzetak Envera Hoxhe, s najrigidnijim istočnoeuropskim komunističkim vođama volio se javno.
'Veliki vođa' i 'sunce nacije'
Narod je za to vrijeme putem propagandnog aparata bio izložen mitskim pričama o njegovoj nepogrešivosti i vojnoj superiornosti. Državni su ga mediji prozvali 'velikim vođom' i 'suncem nacije'. Također, od 1980. gotovo su svakodnevno slušali hvalospjeve o budućem 'dragom vođi', Kimovom sinu Kim Jong-ilu, koji je te godine javno najavljen kao tatin nasljednik te su mu uskoro povjerene visoke vojne dužnosti.
Istovremeno, službeni snimatelji i fotografi dobili su naredbu da starijeg Kima snimaju isključivo iz lijevog kuta, kako mu se ne bi vidjela sve veća izraslina na stražnjoj desnoj strani vrata. Liječnici je nisu bili u stanju operirati jer je bila preblizu mozgu, a do njegove je smrti narasla do veličine teniske loptice.
Kim se vjenčao dvaput, a iz oba je braka ukupno imao petero djece. Postoje i razne neslužbene priče o njegovim navodnim brojnim izvanbračnim aferama i nepriznatim sinovima i kćerima. Umro nakon obećanja da odustaje od atomske bombe
Umro je od srčanog udara 8. srpnja 1994., samo nekoliko tjedana nakon što ga je posjetio bivši američki predsjednik Jimmy Carter, koji je na opće iznenađenje od Kima dobio obećanje da će, u zamjenu za ukidanje međunarodnih sankcija, prekinuti s razvojem nuklearnog oružja, koje je započeo početkom iste godine. Obećanje u konačnici nije ispunjeno, a za pokojnog je Kima organiziran veliki državni sprovod.
Tijelo su mu balzamirali, položili u stakleni lijes, prekrili zastavom njegove partije i izložili u javnom mauzoleju Palače sunca u Pjongjangu. Žalost je trajala deset dana.
Mrtav je, ali je živ
Iako ga među živima nema već gotovo 20 godina, Kim Il-sung je i danas itekako živ u javnom životu Sjeverne Koreje. Diljem države na svakom se koraku i danas može naići na njegov kip ili poster, gotovo da nema građevine (stadioni, muzeji, palače, mostovi...) koja nije nazvana po njemu, njegov se lik nalazi na svim apoenima sjevernokorejskog wona, čak je i vrsta orhideje dobila ime po njemu (kimilsungija), a novovjenčani bračni parovi neposredno nakon izlaska iz matičnog ureda najčešće idu položiti cvijeće pred najbliži Kimov kip.
Sjeverna je Koreja prije 15-ak godina u službenu uporabu uvela i 'juche' kalendar, nazvan po Kimovom ideološkom pravcu. Početna godina je 1912., a početni dan 15. travnja, dakle njegov datum rođenja, što znači da će ovaj ponedjeljak biti prvi dan 101. godine prema 'juche' kalendaru. Istini za volju, gregorijanski je kalendar i dalje u širokoj uporabi, dok se datumi po 'juche' kalendaru obično u navode u zagradi.
Kao što je već spomenuto, Kimov je rođendan državni praznik i, ako je za suditi po nekim prijašnjim slučajevima, mogao bi biti iskorišten za novu sjevernokorejsku oružanu provokaciju.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
