Najpopularnija rečenica zadnjih godina je “Sorry, žurim dalje!”. Naprosto nema nikoga tko se negdje ne žuri i kao najveće blago čuvate one prijatelje koji su ostali među rijetkima koji barem jednom dnevno kažu: “Gdje se žuriš, nije posa’ zec, neće uteći!”.
Žurba počinje od jutra – ustanete se i brzo se otuširate, brzo operete zube, brzinski skuhate instant kavu i brzo sjedate u auto i brzo vozite da stignete na posao, jer vam se žuri.
Kad dođete na posao, cijeli dan nešto brzo radite, jer se žurite, jer nemate vremena. Koliko god posla napravili i koliko god dugo bili na poslu nikako nemate vremena kako bi sve stigli napraviti. Stručnjaci već godinama upozoravaju da stres uzrokovan poslom povećava rizik od srčanih bolesti, ali nemamo vremena misliti na to jer nam se žuri.
Koga zanimaju samci?
Žurimo se da odemo na ručak jer nismo imali vremena doručkovati. Fast food je postao najpopularniji jer nam treba najmanje vremena da pojedemo nešto ‘brzinski’ i čim to pojedemo žurimo se natrag na posao.
Ponekad se pitate je li žurba postala neka epidemija, koja se nezaustavljivo širi zrakom i nitko na nju nije imun. Oni kojima se stalno žuri su prestali ići u kino, jer više nema nijednog filma koji traje manje od dva i pol sata, a oni nemaju vremena gledati film koji traje tako dugo. Ako slučajno i završite s njima u kinu, stalno su na mobitelu jer nemaju vremena čekati da film završi.
Inače, ljudi koji se jako žure doći na posao su isti oni ljudi koji se užasno žure kako bi došli doma. Možda ste mislili da se ti ljudi žure na posao jer vole raditi, ali naprosto samo vole biti u žurbi.Gledate ih kako žure i jure kroz gradsku gužvu da bi što prije stigli doma, a kad dođu doma i ne žele baš nešto posebno raditi kad su kod kuće.
Najčešće kažu da nemaju vremena spremiti večeru, pa izvuku nešto što je već polugotovo, samo treba staviti u mikrovalnu ili u pećnicu. Ponekad odu jesti negdje van, jer nemaju vremena spremiti nešto za jesti. Ali, biraju mjesta gdje se ne treba dugo čekati na hranu.
Kad idu u kupnju, kupuju na brzinu, jure i žure kroz trgovine, onda dođu na blagajnu gdje je red ljudi pa šize zašto to ide tako sporo. Zato su neki dućani uveli one blagajne da sami možemo plaćati, tako da ne moramo nikoga čekati.
Živi se u ‘brzoj traci’, a brze trake imamo i na cesti, za one koji voze brzo, jer im se negdje žuri. Stalno se žurimo, koristimo mejlove i sms poruke jer nemamo vremena javiti se na telefon. Stalno je neko ludilo od žurbe - imamo prometne špice, špice sezone, brzu dostavu, brzu poštu, instant lutriju, brze blagajne, brzi internet…
Zašto? Zato jer nam se žuri, nemamo vremena čekati. Živimo u vremenu u kojem je izmišljen internet, vremenu u kojem brzo dobivamo informacije, vremenu u kojem imamo mobitele da možemo brže komunicirati, ali unatoč svom tom vremenu kojeg smo uspjeli uštedjeti još uvijek nemamo dovoljno vremena i još uvijek smo u žurbi. Žurba je postala riječ godine, riječ desetljeća, riječ milenija.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
"Ljude ćemo poticati..."
međunarodna koordinirana akcija
Tužna vijest
