''Trpjela sam najgora moguća poniženja šefova samo da zadržim posao. Sve što je bilo u mojoj moći ja sam ispunila, ali nisam se mogla boriti protiv bolesti i raditi''
Iako je na bolovanju zbog karcinoma, operacije dojke i kemoterapije u srijedu joj je iz tvrtke "Jura", gdje je bila zaposlena posljednjih 18 meseci, telefonom javljeno "da im više nije potrebna" i da dođe po svoje papire.
Od trenutka kada je saznala da je ostala bez posla Violetu Petrović ne napušta osjećaj bespomoćnosti. Svoju je muku objavila na Facebooku.
"Divno... upravo su me zvali iz 'Jure' i rekli da sam dobila otkaz! Nema veze što sam na bolovanju, nema veze što imam karcinom... kažu da dođem da mi vrate radnu knjižicu... super... gdje je sad premijer... ne tako davno rekao je baš u leskovačkoj 'Juri'... radnici imaju pravo da se liječe, da budu bolesni, ne mogu dobiti otkaz ako se razbole..."
''Znam da se bolovanje ne tolerira u 'Juri' i da se zbog toga gubi posao. Bila sam zdrava žena, aktivni planinar, dok me nije zadesila bolest. Otišla sam na bolovanje 18. rujna, a na operaciju četiri dana kasnije. Od tada tri kemoterapije i čekam da 20. prosinca počne četvrta. Nikome više od mene nije stalo da sačuva posao i ne bih se igrala s tim, ali se moram izliječiti da bih se vratila. Moram se boriti za život i posao zbog svog 12-godišnjeg sina koji ima samo mene na ovom svijetu'', ispričala je Violeta za Večernje Novosti.
''Puna sam života zbog svog sina i sebe jer vjerujem da će sve proći i da ću doživjeti da ga još dugo gledam kako raste i postaje čovjek. Živim za to i ne može mi to uskratiti "Jura" ili neki glupi rak''
Šok koji je u srijedu doživjela je nešto što će pamtiti čitav život jer nije je pogodilo samo to što su je odbacili "kao bezvrijednu" već i način na koji su joj to priopćili - ispod svakog ljudskog dostojanstva.
''Nazvala me neka žena, predstavila se da je iz 'Jure' i rekla da mi je 30. studenog istekao ugovor i da mi ga neće produžiti. Bila sam u šoku i pitala znaju li da imam karcinom i da sam zaista teško bolesna. Hladnim glasom mi je odbrusila da joj je žao i da dođem po svoje papire. Htjela sam je pitati kako da dođem kad jedva stojim na nogama, ali je ona već spustila slušalicu. Bila sam među najboljim radnicima. Nisam imala nikakva odsustva niti izlaženja s posla, pa sam često dobivala stimulaciju. Istovremeno sam trpjela najgora moguća poniženja šefova samo da zadržim posao. Sve što je bilo u mojoj moći ja sam ispunila, ali nisam se mogla boriti protiv bolesti i raditi. Uredno sam im dostavljala izvještaje i doznake i znali su od čega bolujem'', priča samohrana majka.
Zloćudan tumor
Violeta je nakon operacije doznala bolnu činjenicu da je tumor zloćudan i da mora primati kemoterapiju. Koji su rezultati liječenja, doznat će za nekoliko dana. ''Možda će mi morati odstraniti dojku. Sve ovisi kako je prošla terapija. I to mi nije problem dok je glava na ramenima''.
41-godišnjakinja sama brine o sinu jer njegov otac ne želi plaćati uzdržavanje. Čak je nekoliko puta bio i u zatvoru zbog neplaćanja alimentacije, ali i dalje izbjegava obveze kao otac.
''Puna sam života zbog svog sina i sebe jer vjerujem da će sve proći i da ću doživjeti da ga još dugo gledam kako raste i postaje čovjek'', kaže Violeta. ''Živim za to i ne može mi to uskratiti 'Jura' ili neki glupi rak. Neću odustati od života zbog ovoga, ali ću se pokušati izboriti za svoja prava i prava svih žena koje rade u ovakvim tvrtkama. Tretiraju nas kao robove. Znam da će se javiti neki koji će ih braniti i da je mobing teško dokazati, ali to ne znači da on ne postoji''.