Sarajevski Romeo i Julija, kako su ih strani novinari kasnije prozvali, počela je u srednjoj školi, piše klix.ba. Prijateljstvo je vrlo brzo preraslo u ljubav, koja se nastavila i tijekom rata.
Admira je bila Bošnjakinja, a Boško Srbin. Godinu dana od početka agresije na BiH, Boško i Admira su odlučili napustiti Sarajevo. Stoga su 18. svibnja 1993. godine krenuli su prema slobodi. Preko zajedničkih prijatelja su dogovorili izlazak iz opkoljenog Sarajeva.
Vjerujući da je na snazi obustava paljbe, nisu čekali mrak već su krenuli oko 17 sati poslijepodne. Međutim, uspjeli su stići samo do Vrbanja mosta kada je snajperski metak pogodio Boška, koji je izdahnuo na mjestu događaja. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena dopuzala je do svog mrtvog dečka, zagrlila ga i izdahnula.
Osam dana nitko se nije usudio skloniti njihova tijela, jer su se nalazila na 'ničijoj zemlji'. Tijela su naposljetku izvukli pripadnici Vojske RS i sahranili ih na groblju u Lukavici. Admirini roditelji su nakon rata tijela prebacili u Sarajevo. Zajedno su sahranjeni na groblju Lav, jedno pored drugog.
Priču o ovo dvoje mladih Sarajlija su objavili svi mediji svijeta. O njima su napisane knjige i snimljeni filmovi.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
Imaju vremena za žalbu
Sporna kava
suze radosnice
