Primalja Margaret Jones postala je 1648. godine prva osoba u Massachusettsu, a druga u Novoj Engleskoj, koja je pogubljena zbog vještica, desetljećima prije zloglasnih suđenja vješticama u Salemu.
Skoro četiri stoljeća kasnije država i regija još uvijek rade na tome da se uhvate ukoštac s opsegom svojega nasljeđa suđenja vješticama.
Najnoviji napor ulaže skupina posvećena utvrđivanju nevinosti svih prozvanih, uhićenih ili optuženih za vještičarstvo u Massachusettsu, bez obzira na to jesu li optužbe završile vješanjem ili ne.
Projekt pravde u lovu na vještice iz Massachusettsa, sastavljen od ljubitelja povijesti i njihovih potomaka, nada se da će uvjeriti državu da potpunije prouči svoju ranu povijest, prema Joshu Hutchinsonu, vođi skupine.
Stotine pojedinaca bile su optužene za vještičarstvo između 1638. i 1693. Većina ih je izbjegla pogubljenje.
Iako je mnogo pozornosti usmjereno na one koji su ubijeni u Salemu, većina onih koji su bili uhvaćeni u suđenja vješticama tijekom 1600-ih uglavnom su zanemareni, uključujući pet žena obješenih zbog optužbi za vještičarenje u Bostonu između 1648. i 1688.
"Važno je da ispravimo nepravde iz prošlosti", rekao je Hutchinson, koji je istaknuo da među svoje pretke ubraja i optužitelje i žrtve. "Želimo ispriku za sve prozvane, uhićene i optužene."
Grupa zasad skuplja potpise za peticiju, ali se nada da će svoj slučaj iznijeti pred državno vijeće.
Pročitajte i ovo
Među optuženima za vještičarstvo u Bostonu bila je Ann Hibbins, šogorica guvernera Massachusettsa Richarda Bellinghama, koja je pogubljena 1656. Lik temeljen na Hibbins kasnije će se pojaviti u "Grimiznom slovu" Nathaniela Hawthornea, objavljenom 1850.
Još jedna žena optužena kao bostonska vještica, poznata kao Goodwife Ann Glover ili Goody Glover, obješena je u gradu 1688. Ploča posvećena njoj nalazi se na pročelju katoličke crkve u gradskoj četvrti North End, a opisuje je kao "prvu katolkinju mučenicu u Massachusettsu." To je jedan od rijetkih fizičkih podsjetnika na povijest suđenja vješticama u gradu, piše ABC.
Posmrtna rehabilitacija
Grupa za pravdu pomogla je u uspješnom pokretanju sličnih postupaka u Connecticutu, domu prve osobe pogubljene zbog vještičarstva u američkim kolonijama 1647. - Alse Young. Posljednje suđenje za čarobnjaštvo u Connecticutu dogodilo se 1697. godine i završilo je odbacivanjem optužbi.
Senatori savezne države Connecticut u svibnju su s 34 prema 1 glasali za oslobađanje 12 žena i muškaraca osuđenih za vještičarstvo - od kojih je 11 pogubljeno - prije više od 370 godina i ispričali se za neostvarenje pravde koje se dogodilo u mračnom razdoblju od 15 godina kolonijalne povijesti države.
Rezolucija, u kojoj se navodi devet žena i dva muškarca koji su pogubljeni te jedna žena koja je osuđena i dobila odgodu, usvojena je u Zastupničkom domu sa 121 prema 30 glasova. S obzirom na to da se radi o rezoluciji, nije potreban guvernerov potpis.
Zatvaranje poglavlja
Za mnoge su daleki događaji u Bostonu, Salemu i šire fascinantni i osobni. Jedan od njih je David Allen Lambert, glavni genealog u Povijesnom genealoškom društvu Nove Engleske.
Lambert među optužene ubraja i svoju 10. prabaku Mary Perkins Bradbury, koja je trebala biti obješena 1692. u Salemu, ali je izbjegla pogubljenje. "Ne možemo promijeniti povijest, ali možda možemo optuženima poslati ispriku", rekao je i dodao: "To na neki način zatvara poglavlje."
Massachusetts je već uložio napore da se pomiri sa svojom poviješću suđenja vješticama - postupcima koji su dopuštali ''spektralne dokaze" u kojima su žrtve mogle posvjedočiti da im je optuženi naudio u snu ili viziji. Naime, "spektralni dokazi" oni su dokazi koji se temelje na vizijama i snovima akcija duha okrivljenika i svjedoče o tome što je učinio duh okrivljenika.
Pročitajte i ovo
Prvi koraci prema pravdi
Prva nastojanja da nesretne žrtve dobiju pravdu započela su gotovo odmah kada je Samuel Sewall, sudac na suđenjima vješticama u Salemu 1692.-1693., objavio javnu ispovijed u bostonskoj crkvi pet godina kasnije i preuzeo krivnju i sramotu suđenja te tražio oprost.
Kolonijalni čelnici donijeli su 1711. godine zakon kojim su očišćena imena nekih osuđenih u Salemu.
Državno zakonodavno tijelo izdalo je 1957. godine neku vrstu isprike za Ann Pudeator i druge koji su optuženi, suđeni, proglašeni krivima, osuđeni na smrt i pogubljeni 1692. za vještičarstvo. Rezolucija je suđenja u Salemu proglasila šokantnima, a bila su rezultat vala popularnog histeričnog straha od đavla u zajednici.
Vršiteljica dužnosti guvernera Jane Swift potpisala je 2001. godine zakon kojim se oslobađa pet žena pogubljenih tijekom suđenja vješticama u Salemu.
Salem je 2017. godine otkrio spomenik žrtvama. Ceremonija je održana 325 godina od dana kada su Sarah Good, Elizabeth Howe, Susannah Martin, Rebecca Nurse i Sarah Wildes obješene na mjestu u Salemu poznatom kao Proctor's Ledge. Njih 19 obješeno je tijekom suđenja vješticama u Salemu, dok je 20. žrtva natjerana u smrt.
Suočavanje s poviješću
Prošle godine zakonodavci su oslobodili Elizabeth Johnson Jr., 329 godina nakon što je 1693. osuđena za vještičarstvo i osuđena na smrt na vrhuncu suđenja vješticama u Salemu. Vjeruje se da je Johnson posljednja optužena salemska vještica kojoj je presuda poništena.
Druge države radile su na suočavanju sa sličnom poviješću.
U Pownalu u Vermontu, gradu koji graniči s Massachusettsom i New Yorkom, prošlog mjeseca održana je ceremonija posvećenja povijesnom obilježju odavanja počasti preživjeloj osobi jedinog zabilježenog suđenja vješticama u Vermontu. Udovica Krieger spasila se od utapanja u rijeci Hoosic kada joj je suđeno kao vještici 1785. godine. Tužitelji su vjerovali da vještice lebde, ali Krieger je potonula i to ju je spasilo.
Ceremonija posvećenja 16. rujna uključivala je šetnju vještica, u kojoj su ljudi odjeveni u vještice hodali preko mosta do mjesta obilježavanja uz rijeku Hoosic.
"Siguran sam da bi nam se udovica Krieger danas vrlo rado pridružila usprkos onima koji smatraju da imaju pravo optužiti nekoga za koga smatraju da izgleda drukčije, ponaša se drukčije ili ima osobnost koja bi im se mogla činiti čudnom, da je vještica", rekla je Joyce Held, članica tamošnjeg povijesnog društva, koja je radila s muzejom Bennington na dobivanju oznake.
