Takav smjer rasprave pokazuje da većina nikada nije ni bila u domu za nezbrinutu djecu niti imaju pojma što domska djeca proživljavaju. Da netko doista sluša što ta djeca imaju reći, pokušavali bi onda poboljšati zakon i pomoći im da što prije odu od tamo i pronađu ono što im je najpotrebnije – obitelj.
Anonimna žena iz ove priče s dvije godine života u domu je upoznala svoje nove roditelje. No tek s 12 izašla je iz doma, sve zbog sporosti sustava. ''Nisu me mogli usvojiti jer tada je bilo ako se biološki roditelj javlja barem jedanput u šest mjeseci, bilo tko, on ili ona, premda za oca ne znam ni tko je, nema vas pravo usvojiti niti udomiti'', priča anonimna Splićanka.
Sa samo šest mjeseci života, prabaka ju je odnijela u dom s namjerom da je zaštiti od obitelji u kojoj je živjela. Uspjela je samo nakratko. Silovana je prvi put s devet, a drugi put s 10 i pol godina. Silovatelj je bio očuhov sin te potom jedan vršnjak u domu. Trpjela je neprestana zlostavljanja, i verbalna i fizička.
Ljuta zbog polemika koje vodi politika
Njezinu tajnu nitko ne zna, osim ekipe emisije Provjereno i jedne prijateljice. Sve to nosi 30 godina u sebi, no nastavila je živjeti. Kaže, nema druge. No javila se ekipi emisije Provjereno jer je ljuta zbog polemika koje politika vodi na leđima djece u vezi sa zakonom o udomljavanju, zakonom koji se odnosi na djecu, a djecu malo tko išta pita.
Njezino ime ostat će tajna. Recimo samo da je tužna priče jedne Splićanke, mlade žene koja je najljepše godine djetinjstva provela u instituciji. Cijeli život taji da joj je 11 i pol godina, koliko je provela u domu, mahom bio pakao. Pakao s kojim bi teško živjela i odrasla osoba, a kamoli dijete u najranjivijoj dobi.
Priča Florije Aslani, 34-godišnje samohrane majke, srećom ipak je nešto manje traumatična. Premda ni ona nikada nije našla ono što je željela, sigurnost i toplinu doma. ''Uvijek pod pritiskom da će ti se netko rugati i odbaciti i da si zauvijek obilježen kao domsko dijete'', kaže Florije.
Florije Aslani od devete godine živi po domovima. Danas se bori ne samo za sebe već i za svoje dvije djevojčice. Život je nikad nije mazio. Kaže, sve to utjecalo je na manjak samopouzdanja i nerazumijevanje okoline, zidova na koje neprestano nailazi. ''Ako ustrajem u tome da ima nade, da ću dati sve od sebe, onda bi trebalo biti bolje'', priča. Trebalo bi i moralo, no nije.
Odlazak u dom zapravo im je bio spas
Njihove priče, iako drastične i dramatične, epilog su nesređenih obiteljskih prilika. Odlazak u dom njima je zapravo bio spas. ''Bilo da su to bili neprikladni uvjeti ili su bila neka iskustva zanemarivanja ili zlostavljanja. Najviše ih je doživjelo baš to. I zapravo ta djeca imaju kumulativna teška isksutva'', ističe dr. sc. Bruna Profaca, psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.
Trenutačno je u Hrvatskoj nešto više od 800 djece po domovima. Samo u onom najvećem zagrebačkom je 200-tinjak djece. ''Baš u Nazorovoj gdje imamo djecu do 7 gdina, imamo dvadesetak djece koja godinama čekaju na posvajanje'', kaže ravnateljica Dječjeg doma Zagreb dr. med. Jasna Ćurković Kelava.
Tu dolazimo do paradoksa. Naime, 1400 obitelji želi posvojiti, a godišnje samo stotinjak djece stekne uvjete za posvajanje. Da bi došlo do toga, potrebno je biološkim roditeljima oduzeti roditeljsku skrb, a to pokreću centri i imenuju sudovi.
Kelava ističe da se to ne pokreće baš redovito, što ima i svoje posljedice. ''Kad budu okončani, dijete ima 12 ili 13 godina. I mi sad imamo nekoliko takve djece koja su raspoloživa za posvojenje, ali za koju nitko nije pokazao interes'', objašnjava Kelava.
Poboljšani zakon mogao bi pomoći da se nađe privremeni dom
To se dogodilo i Florije. Majci nije oduzeto skrbništvo. Novi poboljšani zakon o udomiteljstvu mogao bi pomoći da djeca nađu makar privremeni dom. No dok je interes za posvajanjem velik, za udomljavanjem je premalen, pa je struka odlučila pripremiti novi zakon, onaj o udomljavanju, ali, naravno, dvije su prepreke.
Nekima je sporna i činjenica da bi udomljavanje postalo zanimanje. Pojednostavljeno, udomiteljima će biti priznat radni staž, ali će imati i naknadu u iznosu od 2500 kuna. ''Svi radimo za plaću. Mi koji se brinemo o djeci, svi. I oni koji to problematiziraju, na primjer saborski zastupnici, od kojih neki misle da će se udomitelji obogatiti na tome. Možete si misliti da će se time obogatiti, ali će se sigurno puno više namučiti brigom o toj djeci'', tvrdi Kelava.
No, više od toga, razdor je unio uvjet tko može udomiti. Dakle, smiju li istospolni parovi udomiti dijete ili ne. Tako je i ovaj zakon postao poligon za političko nadmudrivanje i obračune. ''Spolna orijentacija apsolutno nema veze s odgojem djece'', kaže Profaca i dodaje da se, među ostalim, u to uvjerila i na ljudima koji joj dolaze. Bauk u vezi s odgojem i spolnom orijentacijom Profaca pridodaje neznanju. ''Živimo u društvu koje se ne temelji na znanju. Ja mogu razumjeti predrasude, to mi je i posao da ih razumijem. Jedno je razumjeti različite stavove, drugo je znanje'', kaže psihologija Bruna Profaca.
Prvi put došla pred vrata doma nakon 28 godina
Nameće se pitanje što je s potrebama onih na koje se taj zakon odnosi, a čiji se glas ne čuje, dječji glas koji želi samo jedno. Prvi put u 28 godina otkako ga je napustila, anonimna žena iz ove priče došla je ispred mjesta gdje je provela punih 11 i pol godina djetinjstva. ''Mislila sam da ću kada dođem ovdje, a nisam znala da će to biti danas, mislila sam da ću osjećati bijes. Ali ništa. Nema nikakvog feelinga, ravnodušno skroz. To je dobro'', rekla je. Ustraje na tome da sve što se dogodilo ostane tajna. ''To vam je isto kao kad vojnik prođe rat i što doživi u ratu, to pokušava zaboraviti'', objašnjava Splićanka.
Ona sada ima obitelj, muža, djecu, roditelje koji je obožavaju. Florije ima dvije curice, krov nad glavom koji joj je privremeno ustupio dom u kojem je odrastala, bez posla je. ''Nitko ne razmišlja da ja moram podrediti posao svojoj djeci, da ne želim da idu u dom, da ne mogu raditi od 5-6 ujutro. Moja je najveća želja imati dom za svoju obitelj, da nismo beskućnici'', kaže Florije.
Istu želju ima od devete godine života. Ona koja nema podršku obitelji sada je glava obitelji, odgovorna za dva mlada života. ''Ne daj Bog da se meni nešto dogodi. Radije bih da idu u udomiteljsku obitelj nego da idu u dom. Koliko god se tamo trudili, nije isto kao kada imaš obitelj'', govori Florije.
Zakon o udomiteljstvu trebao je biti izglasan u ponedjeljak. Odgođen je bez objašnjenja. Neke su naznake da bi do glasanja moglo doći na sjednici Sabora u petak.
Svi oni koji imaju iskustvo doma znaju koliko i što on znači. Hoće li sudbine i iskustva ovih mladih žena išta pridonijeti da se sukobi na plitičkom planu, pa i onom ideološkom prekinu, da se skrene fokus na ono bitno, na dobrobit djece? Tome se nadaju i stručnjaci, a i oni koji su svoje djetinjstvo proveli na takvim mjestima.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno.
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr.
Aktualno
Laura, Matej i Marko znaju kako besplatno putovati Europom
Aktualno
Sjećate se njega? Nesretni dječak koji je osvojio srca svih ostao bez Messijeva dresa
-
Penava poručioNestao spomenik koji veliča četničkog vojvodu: "Tko god ga je uklonio, znao je da dolazimo po njega"
-
Bijesni na VladuFOTO Izašli na ulice zbog problema koji muči mnoge i u Hrvatskoj: "Trošimo pola plaće na stanarinu, dosta je!"
-
Novi detaljiBlokiran dio Zagreba nakon pucnjave: Policija ulovila šest osoba, građani u šoku - "Bilo je kao u filmu"
