Slavko Mađor nedavno se upoznao s čovjekom koji je tražio pomoć. Došao je iz Bosne i Hercegovine i nije imao dokumente. Imao je 55 godina, a nakon operacije tumora djelovao je iscrpljeno i umorno. Došao je u Zagreb tražiti bolji život, a završio je spavajući na kolodvorima i raznim napuštenim objektima. Za Slavka je 55-godišnjakova situacija izgledala nerješivom, ali osjećao je kako bi ovaj put priča ipak mogla biti nešto drukčija.
Stariji gospodin u sebi je imao želju i volju za radom. Pomoć mu je bila potrebna, ali nije tražio besplatne stvari, besplatan smještaj ili život na račun nove države u kojoj se zatekao. Želio je proći proces resocijalizacije i pronaći posao. Jedan vlasnik obrta bio je u potrazi za radnicima i Slavko je uspio dogovoriti da 55-godišnjak počne raditi kod njih. Uspješno se prijavio u Hrvatskoj, dobio sve potrebne dokumente za život i rad ovdje i danas uživa u svom poslu.
Za Slavka ova je priča posebna – jer je pravi dokaz da i malo truda može rezultirati tako velikim stvarima kao što je novi početak za čovjeka koji je bio beskućnik, a uspio je pronaći novi i sretniji životni put.
"Nisu svi beskućnici alkoholičari koji ne žele raditi"
Takve priče svima koji se bave humanitarnom radom daju vjetar u leđa. Jer tim se poslom nije lako baviti. Humanitarci poput Slavka suosjećaju i proživljavaju nesretne sudbine ljudi koji se zateknu u teškim situacijama. Slavka najviše ljute predrasude koje su prisutne o beskućnicima.
"Znamo da se prije uvijek gledalo na njih samo kao na alkoholičare i ovisnike koji ne žele raditi. Istina, u tom je svijetu lako upasti u svijet ovisnosti, ali to su ljudi koji su se izgubili na svom putu i stvarno žele pomoć, stoga ih nije u redu odmah odbaciti. To sam vidio po mnogim volonterima koji rade s beskućnicima, svima se sruše njihove predrasude i vrlo brzo se opuste i shvate da u tim ljudima nema ništa problematično ili nešto čega se treba bojati. Dapače, kada to uvide, još srčanije pristupe pomaganju. Mislim da je to bit cjelokupnog humanitarnog rada, bilo profesionalnog, bilo volonterskog, pomaganje onima koji su najslabiji, koji se jednostavno ne snalaze u životu. Neke od njih 'pojede' sustav i budu nepravedne žrtve, a neki od njih sami donesu pogrešne odluke i treba im pomoć da se iz svega toga izvuku. Nijedan humanitarac neće osuditi osobu u potrebi i kriviti je za nešto nego će se usredotočiti na konkretnu situaciju i kako konkretno može pomoći. To i je najljepše u tom radu, kada vidite da ste uspjeli nekako pomoći i vidite da se beskućnik vratio u društvo kao da nikada nije ni prošao tu zaista tešku epizodu svoga života", rekao je Slavko Mađor.
Ovakvih sretnih priča sve je više upravo zahvaljujući ljudima poput Slavka, ali i pomoći koja dolazi od organizacija
Slavko Mađor diplomirao je teologiju u Splitu i za vrijeme studija susreo se s udrugom MoSt iz Splita, gdje je volontirao dijeleći večeru u prenoćištu za beskućnike. Po završetku studija dobio je priliku raditi nekoliko mjeseci u prenoćištu za beskućnike u Splitu te je nakon toga bio siguran da je to njegov put i područje kojim se želi baviti u životu.
Slavko Mađor
Foto:
Slavko Mađor
Osim praktičnog znanja želio je steći i teorijsko znanje pa je odlučio upisati studij socijalnog rada. Preselio se u Zagreb i započeo studij ove akademske godine kao izvanredni student. U Zagrebu je počeo volontirati u pučkoj kuhinji Misionarki ljubavi u Domu Majke Terezije te je nakon nekog vremena počeo volontirati u njihovu prihvatilištu pomažući njihovim beskućnicima u ostvarivanju njihovih prava, izradi dokumenata i slično. Nakon tri mjeseca dobio je priliku koju nije mogao odbiti. Zaposlio se u Hrvatskoj mreži za beskućnike te nastavio volontirati u Humanitarnoj udruzi Savao.
Što Hrvatska radi u vezi s beskućništvom?
Hrvatska mreža za beskućnike (HMB), u kojoj je Slavko zaposlen, iza sebe ima brojna ostvarenja. Njezinih 14 članica provodi niz programa i projekata s ciljem integracije i socijalnog uključivanja beskućnika i drugih socijalno osjetljivih skupina, uz financijsku potporu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te iz sredstava Europskog socijalnog fonda i Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD).
Osnovali su i Hrvatsku reprezentaciju beskućnika u čijim je aktivnostima prošle godine sudjelovalo 52 beskućnika od kojih se 45 zaposlilo i izišlo iz svijeta beskućništva. Reprezentacija je 2018. bila sudionik Homeless World Cupa u Mexicu.
Sve države članice Europske unije imaju oko 113 milijuna ljudi koji su izloženi riziku od siromaštva i rješavanje tog problema jedan je od prioriteta zemalja članica EU-a.
Hrvatska radi na rješavanju tog problema. Državama članicama Europske unije dostupna je pomoć kroz Europski socijalni fond (ESF) koji potpomaže inicijative za otklanjanje rizika i siromaštva za mnoge ljude. Hrvatska mreža beskućnika partner je na provedbi dva projekta iz ESF-a.
Na projektu Humanitarne udruge Zajednice susret "Upoznaj me, nauči me, zaposli me!" riječ je o socijalnom uključivanju i zapošljavanju marginaliziranih skupina, a ciljana skupina kojoj se ovim projektom pomaže su beskućnici, ovisnici o opojnim sredstvima, alkoholu i kocki. Drugo je partnerstvo na projektu Centra za razvoj neprofitnih organizacija "Razvoj programa društveno korisnog učenja za aktivni angažman studenata u području prevencije beskućništva i socijalnog uključivanja beskućnika".
Osim ovih vrijednih projekata kojima se pomaže socijalno ugroženima, Hrvatska mreža beskućnika čeka rezultate i za projektni prijedlog prijavljen pod nazivom "Nova perspektiva za beskućništvo" kojemu je cilj unaprijediti suradnju i potaknuti umrežavanje organizacija civilnog društva (OCD), jedinica lokalne i regionalne samouprave te visokoobrazovnih i znanstvenih institucija s ciljem razvoja smjernica javnih politika utemeljenih na dokazima koji će omogućiti povećanje socijalne uključenosti beskućnika u RH.
Odabrano je sedam ključnih tema za područje beskućništva te će svaki od projektnih partnera biti zadužen za pojedino područje. Odabrani su: socijalne usluge, zapošljavanje, prevencija beskućništva, pravni status, financiranje skrbi o beskućnicima, smještaj i stambena politika, zdravlje i mentalno zdravlje. Na projektu će uz HMB raditi još devet partnerskih organizacija.
Godišnje se kroz Europski socijalni fond u državama članicama EU-a obučava i više od 10 milijuna ljudi. Države koje su se priključile, poput Hrvatske, nastoje proračun ESF-a iskoristiti na najbolji mogući način. Lokalne organizacije znaju što je u njihovoj zajednici najpotrebnije i na tome rade. Na raspolaganju je i Fond europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) koji pomaže akcije zemalja EU-a pružajući materijalnu pomoć za najpotrebitije u kombinaciji s mjerama za socijalnu uključenost kako bi se ljudi izbavili iz siromaštva.
Svaka organizacija i inicijativa u borbi protiv siromaštva važan su korak u suočavanju s globalnom prijetnjom. Međutim, važno je zapamtiti da niti jedna inicijativa ili projekt ne bi zaživjeli kada ne bi bilo ljudi koji su tome posvetili golem dio svog života. Slavko Mađor primjer je osobe kojoj cijela zajednica treba biti zahvalna. Integraciji socijalno ugroženih posvetio je život.
Možda ga ponekad i sretnete – svakog utorka i petka na zagrebačkom glavnom kolodvoru potrebitima dijeli sendviče, tople napitke i odjeću.
Slavko posebno zahvaljuje Zvonku Mlinaru, dopredsjedniku Hrvatske mreže za beskućnike, Dadi Lelasu, dopredsjedniku udruge MoSt i predsjedniku Hrvatske mreže za beskućnike, i Đordani Barbarić, predsjednici udruge MoSt, koji su mu na njegovu putu sa svojim iskustvom velika podrška i mentori.
Sadržaj je napravljen u suradnji s Predstavništvom Europske komisije u Hrvatskoj koja u kampanji 'Zajedno za sigurniju EU' želi povećati informiranost o načinima na koje se EU nosi s globalnim izazovima u kojima štiti svoje građane.