Priča 36-godišnjeg Zagrepčanina Tonija Bošnjakovića jedna je od onih koja dokazuje da ništa nije nemoguće ako dovoljno želiš i radiš na sebi. Prije šest godina u nesreći je ostao bez obje potkoljenice, ali to ga nije spriječilo da postavi visoke ciljeve te nastupi na Paraolimpijskim igrama.
Pročitajte i ovo
Sada ima novi san, a iako nema potporu sustava ni državnih i gradskih sportskih institucija ili klubova, pomaže mu puno malih ljudi velikog srca.
Toni Bošnjaković nestrpljivo je čekao svojih 12 sekundi i 78 stotinki, koliko mu je trebalo da u protezama istrči 100 metara na Atletskom prvenstvu Hrvatske. No, od čovjeka koji svakodnevno pomiče vlastite granice nismo ni očekivali da će biti potpuno zadovoljan. To je i sam rekao jer ga je, kaže, pojela trema.
Želi se približiti rezultatu od dvanaest sekundi, na koliko je spuštena norma za nastup na Paraolimpijskim igrama u Tokiju, no za to mu je nedostajao, priznaje, nešto bolji start i konkurencija na stazi.
„Trema, bilo me strah da ne padnem kao prošli put i zato sam išao malo sigurnije. Ovako su sve oči bile uprte u mene i to mi je dalo dodatnu tremu i kad je ispred tebe ekipa to te povuče da si brži tako da sam tu bio malo u minusu, ali tu sam morao nastupiti da prođem to iskustvo“, ispričao nam je Bošnjaković.
Pozvao je ljude da se dignu s kauča, da se aktiviraju, imali invaliditet ili ne, jer se bolje baviti sportom nego sjediti kući.
Kod njega "ne mogu" ne postoji
Oduvijek je volio sport te se odmalena rekreativno bavio nogometom i rukometom, poslije biciklizmom i planinarenjem, no 2014. je pao pod vlak i izgubio obje potkoljenice.
„To je bila dobra stvar u mom životu jer sam promijenio životne navike. Uvidio sam važnost sporta i koliko je to bitno što je više moguće svakodnevno i drago mi je jer da se to nije dogodilo nastavio bi živjeti život kao prije tako da što se mene tiče ništa mi ne fali“, tvrdi Bošnjaković.
Nedugo nakon nesreće je odlučio da će nastupiti na Paraolimpijskim igrama, a to je i uspio prije dvije godine u skijaškom trčanju. Maksimalno se posvetio i biatlonu, a s obzirom na to da su Paraolimpijske igre u Tokiju odgođene zbog koronavirusa, to je vidio kao priliku da pokuša izboriti nastup i u atletici, odnosno utrci na 100 metara.
„To bi bio jedan veličanstveni uspjeh, vanserijski, ne samo za mene već i za Hrvatsku. Ja se nadam da će i ljudi nadležni za naš sport to i primijetiti i pomoći jer ja se snalazim i financiram sam. Pomažu mi ljudi iz naroda, sustav mi što se tiče atletike ne pomaže ništa“, pozvao je Bošnjaković na financiranje.
Najveća motivacija na njegovom putu mu je dvogodišnji sin Vinko. Kaže kako hoće da jednoga dana njegovo dijete bude ponosno na njega. U to ne sumnjamo, kao ni u ostvarenje sportskih snova ovog nevjerojatnog mladića u čijem rječniku "ne mogu" ne postoji.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr
