Dnevnik Nove TV donosi razgovor s Olegom Mandićem, posljednjim dječakom iz Auschwitza. U dobi od samo 11 godina završio je u logoru sa svojom majkom i bakom, oslobodila ih je Crvena armija u siječnju 1945. i za njim su se, kao posljednjom osobom koja ga je napustila, zatvorila vrata logora. Jedno je vrijeme boravio i u baraci Josefa Mengelea, takozvanog "Anđela smrti", kojeg je dobro upamtio.
Podijelite
Dnevnik Nove TV donosi razgovor s Olegom Mandićem, posljednjim dječakom iz Auschwitza. S njim je razgovarao reporter Dnevnika Nove TV Hrvoje Krešić.
"Kako sam preživio? 80 posto puka sreća, 15 posto majčina ljubav. S majkom sam bio vezan nekakvom nadzemaljskom pupčanom vrpcom. To je bila jedna neopisiva ljubav. Kad su me odvojili, meni je snagu davala spoznaja, osjećao sam da je kraj mene nekakav fluid, da je u blizini mene majka", rekao je Mandić.
U logoru su ga odvojili od majke nakon dva mjeseca.
"Nakon dva mjeseca su me odvojili. A kako sam preživio? Ostalih 5 posto je snalažljivost jednog klinca kojem su ukrali djetinjstvo.
U Auschwitzu tempo života ide od jutra do večeri. Hoćeš li se probuditi živ to je druga stvar. Često puta bi bilo bolje da se ne probudiš.
Kišilo je. Blato je bilo. Današnje slike logora, to se zaboravi. Nisam vidio mjesecima sunca. Jedna cura je prespavala, poslije ju je bilo strah pojaviti se. Ubili su je pred svima nama palicama i bičem", ispričao je.
"Vjera je prva koja nestaje. Postoji ono u što vjeruješ, onda te stvari se ne bi događale i što ti ostane? Nada. Međutim i to će ti uzeti. Kad ti uzmu nadu što ti ostane? Nagon za samoodržanjem vrste koji ne poznaje nikakva druga pravila.
Mi smo bili preuzeti tim instinktom, zato smo mrzili ovu koja je zakasnila jer smo mi stradali. Nama je život za par minuta bio skraćen. Na tom smo strašnom mjestu pod strašnim uvjetima stajali četiri sata dulje nego što bi inače stajali, da ona nije napravila što je napravila. Pravilo je bilo da ju se ubije", rekao je.
Mandić je ispričao i kako se iz tog ponora čovjek vrati normalnom životu, ljudskosti, jednog dana kad ta noćna mora završi.
"Trebao sam sam sebi dokazati da je nešto strašnije od toga i nisam uspio. I zato zahvaljujem Auschwitzu jer ako dođeš do tih spoznaja na početku, kasnije će ti život biti valcer.
Mislim da iz najgorih situacija, a uvijek ih pogledam s druge strane i tražim zrno dobrote u tome, ako ga nađem. U u 90 posto slučajeva ga nađem. Onda ga obrađujem, presađujem, napajam i najčešće dobivam rezultate", rekao je Oleg Mandić.
Cijeli, gotovo dvosatni razgovor s Olegom Mandićem pogledajte sutra u 11 sati na portalu DNEVNIK.hr te na YouTube kanalu Nove TV.