Čačić brandirao bahatost: 'What you see is what you get'

Jedan od najvećih trenutačnih stereotipa u analizi hrvatske politike je stalno i opetovano prozivanje Radimira Čačića bahatim. Da me netko slučajno ne bi krivo shvatio, i ja naravno mislim da je Čačić bahat. To je očito kao što je očito da je nebo plavo. Bahatost svakako nije dobra jer bi političar trebao biti uljudan, kontroliran i komunikativno tolerantan. Pa čak i kad ga pitaju najveće gluposti, političar bi trebao reagirati odmjereno.

Pročitajte i ovo Kolumna Borisa Miševića Tko je upropastio Gredelj? Kolumna Borisa Miševića Karamarku treba Jadranka Kosor

On to ne radi i to mu je minus. S druge strane se ni ne trudi da takvo ponašanje promijeni. Štoviše Čačić je svoju bahatost brandirao i od nje polako stvara snažan imidž. Taktika mu je jednostavna. Zove se 'to sam ja' ili 'what you see is what you get'. Na krilima iste taktike George Bush mlađi dva je mandata uživao u Bijeloj kući unatoč činjenici da za to nema intelektualne kapacitete. No, usporedba Busha i Čačića ovdje počinje i završava.

Svojim ponašanjem prvi Milanovićev napadač biračima poručuje da ono što vide to i dobivaju. Na pitanja odgovara direktno. To je za političara prava rijetkost. On se ne izvalači i ne prodaje fraze. Često je u svojim ciničnim odgovorima i vrlo duhovit. Za činjenicu da ga veliki broj ljudi zbog ponašanja ne voli, njega uopće nije briga. A to i priznaje. Čini mi se da će malo po malo svojim nametanjem snažnog imidža bahatog, ali principijelnog i konkretnog političara svoju pilu popularnosti uspjeti okrenuti naopako.

No, samo uz jedan uvjet. A to je da postigne rezultate. Ako ekonomija bude imala pozitivnije brojke, bahatost, za one koji ga ne vole, trebala bi biti zadnji kriterij po kojem će ga zaobići na biračkom zaokruživanju. Na našu sreću sektor koji vodi itekako je mjerljiv u pogledu uspješnosti. Pa onda nema te bahatosti koja će mu poništiti eventualni uspjeh u pokretanju proizvodnje s nule ako se, daj bože, tako nešto za Čačićevog mandata uopće dogodi. Za sada je očito da se u njegovom sektoru nešto aktivno pokušava.

Svojim nametanjem snažnog imidža bahatog, ali principijelnog političara, svoju pilu popularnosti Čačić bi mogao okrenuti naopako. No, samo uz uvjet da postigne rezultate Nisam siguran koliko će obnova zgrada i cesta pomoći u općem oporavku, ali će barem zaposliti neke ljude i građevincima dati malo vjetra u leđa, koja su već tri godine savijena pod teretom krize. Politički šah mat svojim je prethodnicima zabio posljednjom najavom da će država privatnicima plaćati 10 % unaprijed sljedećih godinu i pol. To je potez koji i najvećem 'čačićomrzcu' ne dopušta bilo kakvu kritiku. Lova unaprijed, eeej...

Poduzetnici s kojima sam razgovarao kažu da je to ono što su od ove Vlade očekivali. Konkretna pomoć. Ako Čačić nekim čudom uspije naći jake partnere za 3. maj i Brodotrogir i ubrzo doista krene s najavljenom obnovom svega živog, moći će reći kako se stvari koje su dugo stajale na mjestu, napokon pokreću. Inače za sve vas, poštovani čitatelji, koji me ne znate, ja sam vam tip koji voli ekstremne izazove. Zato sam si i zadao temu u kojoj ću pokušati naći pozitivne elemente kod vjerojatno najomraženijeg čovjeka u državi, kralja bahatosti Ratka Čačića. I našao sam ih.

Prvo - nešto doista pokušava pokrenuti. Drugo - izravan je u izjavama i ne okoliša u odgovorima kao ostali političari na koje smo navikli. Treće - zna biti i cinično duhovit kao onda kad je prosvjednicima pred Vladom rekao da je užasnut zbog svoje niske popularnosti. E sada će svi naravno misliti da ja kao nešto branim Čačića. Ma ne pada mi na pamet. Samo pokušavam zagrebati barem malo ispod svekodnevne razine teatralne površnosti kojom se u Hrvatskoj sve opisuje katastrofički. Priče - sve je loše, a bit će još gore - nikome neće pomoći i samo nas bacaju u opću depresiju. Više mi je toga dosta. Dajte, ljudi, barem malo optimizma u ove teške dane. Pa ako sam ja uspio naći i napisati donekle pozitivan tekst o Čačiću, onda se i bolesnu Hrvatsku može valjda napokon postaviti na tračnice oporavka.