Sada već davne 2012. godine Thomasu Whiteu je izrečena zatvorska kazna za zaštitu javnosti, takozvana IPP kazna, zbog krađe mobilnog telefona. Bilo je to četiri mjeseca prije nego što su takve zatvorske kazne ukinute.
Thomas je od tada u zatvoru iako je prvobitno dobio minimalnu dvogodišnju kaznu, a njegov slučaj - koji se pretvorio u pravu torturu jedan je od onih koje prati i UN.
Njegov slučaj posebna izvjestiteljica UN-a o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanjima Alice Jill Edwards nazvala je simbolom psihološke štete uzrokovane IPP kaznama.
Thomasova obitelj upozorila je da mu se u zatvoru znatno pogoršalo psihičko stanje i da sada pati od psihoze te mu je potrebna hitna mentalna skrb.
Prije osude nije imao problema s mentalnim zdravljem. "Nikad nije imao halucinacije ili čuo glasove. Bio je vrlo glazbeno talentiran. Nakon IPP-a nije bilo ništa od njegovih ambicija i talenta", kazala je sestra Clara White, piše Guardian.
Brutalne zloupotrebe
IPP kazne (Imprisonment for public protection - zatvor za zaštitu javnosti) uvela je u Engleskoj i Walesu 2005. nova laburistička vlada jer je nastojala dokazati da je stroga i da djeluje prema zakonu i redu u Zakonu o kaznenom pravosuđu iz 2003.
Ako je počinitelj prethodno bio osuđen za jedno od 153 kaznena djela za koja se smatra da predstavljaju opasnost za javnost, a zatim počinio još jedno takvo kazneno djelo, sudovi nisu imali izbora nego izreći ili IPP kaznu ili doživotni zatvor. IPP znači pritvor na neodređeno vrijeme.
IPP kazne uvedene su 2005. kako bi se na neodređeno vrijeme zadržali teški prijestupnici za koje se smatralo da predstavljaju opasnost za javnost. Međutim, vlasti su koristile ove kazne i protiv prijestupnika koji su počinili manje opasne zločine. Više od polovice IPP zatvorenika koji još služe kaznu u zatvoru su još najmanje 10 godina nakon isteka prvotne kazne.
Jedan optuženik dobio je IPP kaznu s minimalnim trajanjem od samo 28 dana, ali produženu na neodređeno vrijeme. Drugi je osuđen na dvije godine zatvora zbog krađe bicikla. Odslužio je 12 i završio u ustanovi za mentalno zdravlje.
IPP kazne uključivale su ''tarifu'' - razdoblje nakon kojega je zatvorenik mogao biti pušten na slobodu, ali - nose pretpostavku protiv uvjetnog otpusta. Umjesto da Komisija za uvjetni otpust mora dokazati da zatvorenik predstavlja opasnost za javnost, zatvorenik mora dokazati da nije.
Mrlja na sustavu pravosuđa
S obzirom na to da je, kao što je priznao i sam ondašnji ministar pravosuđa Kenneth Clarke, gotovo nemoguće da zatvorenik to dokaže, jedva da je itko bude pušten.
Oni koji se uspiju izvući suočavaju se s "doživotnom dozvolom", koja ne može biti revidirana najmanje 10 godina. Uvjeti su izuzetno strogi. Pušteni zatvorenici IPP-a mogu biti vraćeni u zatvor zbog sitnih prekršaja kao što je propušteni termin sastanka probacije na koji nisu stigli jer nije bilo autobusa.
Uostalom, i bivši sudac Vrhovnog suda Lord Brown kazao je za IPP kazne da se radi o najvećoj pojedinačnoj mrlji na sustavu britanskog kaznenog pravosuđa.
Nakon široke osude i presude Europskog suda za ljudska prava da su takve kazne proizvoljne i stoga nezakonite, konzervativna vlada ukinula je IPP uvjete. No mjera nije bila retroaktivna.
''Moj brat je sada lud''
U psihijatrijskoj procjeni u koju je Guardian imao uvid, preporučeno je da se Thomasa premjesti u psihijatrijsku bolnicu. Procjena je sadržana u dosjeu o uvjetnom otpustu koji je pripremilo Ministarstvo pravosuđa.
U procjeni je također navedeno da zablude s kojima se White suočava oslikavaju one identificirane u izvješću odabranog Odbora za pravosuđe objavljenom prošlog rujna koje naglašava psihološku štetu uzrokovanu IPP kaznama.
U izvješću su zastupnici primijetili da je neodređena priroda kazni pridonijela osjećaju beznađa i očaja. Thomasov a psihijatrijska procjena došla je do sličnog zaključka.
On je na kraju premješten u drugi zatvor, ali njegovo je stanje i dalje loše. Izgubio je na težini, počeo je gubiti i kosu, a njegova sestra je upozorila da se sve to reflektira i na ostatak obitelji: ''Učinci na mene, moju obitelj i Thomasa su poput neizlječivog raka duše.''
''Vlada je imala dužnost pobrinuti se da moj brat izdrži kaznu zdrav, zdrav i živ. Nije prošao kroz to zdrav, sada je lud i moramo ga odvesti u bolnicu kako bismo ispravili štetu'', upozorila je.