Za one koji možda ne znaju, američki izborni sustav za izbor predsjednika funkcionira kroz sustav elektora. Svaka savezna država nosi svoj broj elektora i onaj tko osvoji većinu u nekoj državi, osvaja i sve elektore u toj državi. Jedina iznimka su Nebraska i Maine koje to malo drugačije rade.
Sustav elektora stvorio je tri anomalije. Prva je da ne vrijede glasovi svih glasača jednako, jer neke manje države imaju zapravo natprosječan broj elektora u odnosu na broj stanovnika. Druga anomalija je nastanak "swing" država koje su države koje nemaju izraženu stranačku pripadnost, pa se kandidati bore samo oko njih, jer tko god dobije većinu, ne dobiva elektore u postotku većine koju je dobio, nego dobiva sve elektore. Treća anomalija je fenomen da na izborima pobjedi kandidat koji zapravo nije osvojio većinu glasova, nego većinu elektora. To se dogodilo već pet puta u povijesti američkih predsjedničkih izbora, a zadnji put kad su pobjeđivali George Bush i Donald Trump.
Kako bi stali na kraj ovim anomalijama, još 2006. pojavila se inicijativa National Popular Vote Interstate Compact ili na hrvatskom Međudržavni dogovor o većinskom glasanju, a iz kojeg stoji nekoliko saveznih država koje se bore za to da elektore u njihovoj državi ne dobiva kandidat koji je osvojio većinu u toj državi, nego kadnidat koji je osvojio većinu glasova na nacionalnoj razini. Na taj način, svaki glas vrijedio bi jednako, a "swing" države postale bi stvar prošlosti.
Inicijativa je krenula 2006., a do danas je prihvaćena od 17 država i Kolumbijskog distrikta, a što zajedno daje 209 elektorskih glasova. Magična brojka koju moraju doseći je 270, jer to je većina elektora. I onda, za vrijeme izbora, tko osvoji većinu glasova u čitavom SAD-u, dobiva njihovih 270 elektora. Na taj način, svačiji glas jednako bi vrijedio.
Međudržavni dogovor predstavljen je u zakonodavnim tijelima još sedam saveznih država, pa ako bude tamo izglasan, dodat će još 74 elektora i imat će 283, što je i više nego dovoljno. To se naravno neće dogoditi prije ovih izbora, ali za neke iduće izvjesna je mogućnost donošenja odluke o pobjedniku na ovaj način.
Neki kritičari smatraju da bi ovakva promjena doprinjela daljnjem propadanju kontinentalne Amerike koja se osjeća zapuštenom u odnosu na istočnu i zapadnu obalu, a kroz ovaj stari sustav kandidati i stranke se moraju baviti malim državama koje nose puno elektora. Drugi kritičari pak kažu da ova reforma tražila raspravu kongresa i amandmane na ustav, kao i da bi potencijalno odvjetnici kandidata nakon poraza sudski tražili osporavanje.
No, bez obzira na to, ova inicijativa snažan je korak u smjeru reforme sustava elektora kojeg još jedino SAD prakticira u svijetu.