U malom stanu u Kijevu, Pavlo, 30-godišnji operater dronova koji se nedavno vratio s bojišta, otvorio je crnu torbu veličine kutije za pizzu. Iz nje je izvadio dron s četiri rotora, kojim je namjeravao proletjeti po sobi. Uređaj nije odregirao na tipke na upravljačkoj jedinici. Pavlo ga je pospremio.
"Nažalost, ne danas", rekao je sa smiješkom.
Pavlo, koji je zamolio da se koristi samo njegovo ime, na bojišnici je bio pilot dronova s prikazom iz prvog lica, tzv. FPV (first person view). Ti mali, vrlo upravljivi uređaji imaju kamere okrenute prema naprijed koje im omogućuju vrlo efikasno daljinsko upravljanje, kao da ste u sjedištu kokpita.
Tijekom protekle godine FPV dronovi natovareni bombama postali su sveprisutni na prvim crtama bojišta u Ukrajini, zamijenivši teška oružja koja su obilježila prvu fazu rata. FPV-ovi na ratištu progone oklopna vozila, love pješačke jedinice kroz šume i prate izdvojene vojnike do smrti.
"Od FPV-a se ne možete sakriti, bijeg je beskoristan", rekao je Pavlo. "Pokušavate ostati što mirniji i molite se."
Čak i kada je FPV previsoko da bi se jasno vidio, ili je skriven iza raslinja, vojnici mogu čuti njegov prepoznatljiv, visokofrekventni zvuk.
"Bzzzzzzzzzz, vi ste lovina", govori Pavlo.
Nakon više od godine na bojištu, Pavlo se vratio kući. Ali zvuk dronova ga je pratio. Svakodnevni mehanički alati poput kosilica, motocikala i klima uređaja podsjećaju ga na FPV-ove koji su progonili njega i suborce.
Strah od pčela
Ni odlazak u prirodu više ne pomaže - više ne može čuti zujanje pčela, a da ne osjeti tjeskobu.
"Više ne volim ići u prirodu i čuti taj zvuk jer me jako podsjeća na dronove", kaže.
Trauma povezana sa zvukom nije nova – generacije vojnika bile su pogođene naglim zvukovima nakon povratka u civilni život. No kako se rat u Ukrajini razvio u sukob kojim dominira tehnologija dronova, trauma se razvila zajedno s njim.
"U posljednjih godinu dana većina pacijenata, ako nisu fizički ranjeni, ima psihičke posljedice kao rezultat aktivnosti dronova – zovemo to dronofobija", rekao je dr. Serhij Andriičenko, glavni psihijatar vojne bolnice u Kijevu.
Tisuće muškaraca se, poput Pavla, sada vraćaju s bojišta s akutnim stresnim poremećajem povezanim sa zvukovima dronovi. Dronofobiju mogu potaknuti razni uobičajeni gradski zvukovi – mali motocikli i skuteri, kosilice, klima uređaji – sve što mehanički zuji.
"Ako je moped ili kosilica, prvo pomislim da je to dron", rekao je drugi vojnik, Savur, koji je izgubio ruku u napadu FPV dronom.
Stalni zvuk
Na bojištu su dronovi bili stalni zvuk, rekao je Savur.
"Zvuk granate traje nekoliko sekundi, ali zvuk drona traje većinu vremena", rekao je. "Možeš ležati u svom položaju, u rovovima, i satima slušati taj zvuk. Stalno mi je u glavi."
U mnogim slučajevima, osjećaj napetosti nije nestao ni povratkom u civilni život. Vojnici su primijećeni kako iznenada gase svjetla kod kuće, miču se od prozora i skrivaju ispod namještaja.
Kasnije, kad se vojnik obrati za pomoć, dr. Andriičenko opisuje kako često nema sjećanja na zvuk koji je izazvao reakciju, ali će njegova supruga ili član obitelji otkriti da se upravo uključio ventilator ili klima uređaj.
Novi fenomen
Vojnici iz ranijih faza rata – obilježenih brutalnom, izravnom borbom – kući su se vraćali u strahu od šuma, gdje se odvijala većina borbi. No dronovsko ratovanje preokrenulo je taj fenomen.
"Sada se vojnici najsigurnije osjećaju u šumama, pod gustim krošnjama drveća", rekao je psihijatar. "A u slobodno vrijeme izbjegavaju šumska područja."
Za vojnike koji se vraćaju s bojišta, poput Pavla, dronovi su stvorili novu i specifičnu vrstu straha, koja se teško briše.
"Svijet vidite kao bojište, jer on u svakom trenutku može to postati", objasnio je svoj strah.
"Kada nešto vidiš, mozak to može prepoznati u sekundi. Vrlo brzo shvatiš što je to. Ali nepoznat zvuk je drugačiji. Mozak ti se promijenio. Ne možeš ga ignorirati, moraš reagirati. Jer na bojištu, to ti može spasiti život", zaključio je Pavlo u razgovoru za BBC.