Nakon napada Hamasa na Izrael i žestoke odmazde izraelskih snaga na pojas Gaze, sukob Palestinaca i Židova ponovno se našao u centru vijesti diljem svijeta. Ponekad se sugerira da je izvor konflikta vjerska netrpeljivost, kao i da sukob traje stoljećima. To nije točno jer su do početka prošlog stoljeća na području Palestine živjeli pripadnici brojnih religija u popriličnom miru i slozi.
Jačanje nacionalizma
U 19. stoljeću nasuprot ideji da je vladar - bio on kralj, car ili nešto treće - nositelj suvereniteta, javlja se ideja da bi to trebala biti nacija. Iako ideja nastaje u Europi, ona se širi, pa tako i Arapi koji žive na području Palestine koja je tada još uvijek dio Osmanskoga Carstva počinju sebe doživljavati kao naciju - Palestince. Paralelno s time, u Europi se javlja pokret cionizam koji tvrdi da Židovstvo nije samo religija već da su Židovi nacija i da bi trebali imati svoju državu. Biblijska pradomovina čini se kao idealan izbor i nekoliko desetaka tisuća cionista seli se na Bliski istok.
Britanaci u Palestini
Nakon 1. svjetskog rata raspada se Osmansko Carstvo, a pobjednici - Britanci i Francuzi, dijele Bliski istok među sobom. Kolonijalne sile nisu razmišljale o plemenima i narodima koji su naseljavali taj teritorij, već o svojim interesima tako da je ta podjela uzrok većine današnjih sukoba na tom području.
Kada je riječ o Palestini, mandat dobivaju Britanci koji dozvoljavaju Židovima da se doseljavaju. Međutim, naglo povećavanje broja pridošlica nije drago starosjediocima i tada počinju njihovi sukobi, što rezultira zabranom daljnjeg useljavanja u Palestinu.
Holokaust i osnivanje Izraela
Bježeći pred nacistima, dio europskih Židova stigao je u Palestinu, a cionizam kao pokret dodatno je ojačao. Što iz grižnje savjesti što iz iskrenog sažaljenja, velike sile odlučile su nakon 2. svjetskog rata omogućiti Židovima da imaju svoju državu te je ona osnovana 1948. Teritoriji Palestine je podijeljen između Židova i Arapa na dva jednaka dijela koji su počeli sačinjavati Izrel i Palestinu.
Očekivano, Arapima u zemlji i susjedstvu to nije dobro sjelo i odlučuju napasti mladu zemlju koja na čudo cijeloga svijeta pobjeđuje u ratu od mnogobrojnijeg neprijatelja. Promovira se mit o Davidu koji je opet pobijedio Golijata, a kao nagradu za svoju pobjedu, Izraelci naseljavaju dobar dio područja u kojem su ranije živjeli Palestinci. Njih protjeruju u izbjegličke kampove u kojima njihovi nasljednici danas broje oko 7 milijuna ljudi.
Šestodnevni rat
Transforamacija sukoba odvila se 1967. godine kada Izrael u šestodnevnom ratu osvaja cjelokupni teritoriji Palestine i time počinje vladati ljudima protiv kojih se desetljećima borio. Osim toga, jedan od najproblematičnijih poteza koji će predstavljati izazov od tog trenutka do danas jest izraelsko naseljavanje u područja na kojima su do tada živjeli Palestinci kako bi ih se onemogućilo u vraćanju izgubljenog područja. Oni pak odgovaraju organiziranjem Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) koja negira postojanje Izraela.
Intifada i sporazum u Oslu
Kasnih 80-ih godina prošlog stoljeća, palestinsko nezadovoljstvo na Zapadnoj obali eksplodiralo je te je započela prva intifada, što je arapska riječ za ustanak, dok je u pojasu Gaze dio stanovništva zaključio da je PLO pretjerano blag i sekularan te organiziraju ektremističku militantnu skupinu Hamas. Krvavi obračuni odnose veliki broj života i svjetski vođe zaključuju kako je potrebno intervenirati.
1993. i 1995. u Oslu su potpisani sporazumi između Izraela i PLO-a kojim je bilo predviđeno povlačenje izraleskih snaga iz Zapadne obale i Gaze i osnivanje palestinske države, kao i priznanje Izraela od strane PLO-a. Međutim, ekstremisti s obje strane nisu bili spremni prihvatiti svoje obaveze i uslijedili su atentati, teroristički napadi i nemiri. Do početka 21. stoljeća bilo je jasno da je dogovor iz Osla neslavno propao te kreće druga, još krvavija intifada.
Gubitak vjere u mirno rješavanje sukoba
Nakon druge intifade, Izrael više ne pokušava rješavati sukob, samo ga smirivati. Biraju radikalno desnu vlast, podižu zidove i 2005. se povlače iz Gaze koju počinju tretirati kao zatvor na otvorenom, zatvor u kojem na površini veličine otoka Brača u nehumanim uvjetima od tada živi 2 milijuna ljudi.. Bez lijekova, s ograničenim priljevom vode i hrane, raširenim siromaštvom, ekstremizam i podrška Hamasu jača.
S druge strane, sve veći broj Izraelaca naseljava Zapadnu obalu i potiskuju Palestince. Primjera radi, nakon napada Hamasa na Izrael, iako teroristička organizacija nema veze sa Zapadnom obalom već godinama, izraelska vojska vrši pritisak i na taj teritoriji i tako do sada ubija najmanje 18 Palestinaca koji s napadom nemaju veze.