'Biti roditelj je često puta grozno', započinje svoju kolumnu majka Gabrielle za News.com.au. 'Vrijeme je da konačno budemo iskreni oko toga. Mislila sam da sam užasan roditelj, i da svi to 'roditeljstvo' obavljaju bolje od mene, zato što mi nitko nije pričao ništa loše.
Ja sam poprilično iskrena na Facebooku oko svih prekrasnih. ali i užasnih stvari koje se tiču majčinstva. I svaki put kad napišem nešto što nije baš pohvalno ili pozitivno (napominjem da zaista volim svoju djecu i mislim da su nevjerojatna), dobijem najmanje dvije poruke i nekoliko komentara osoba koje me zbog toga na neki način napadnu.
STUDIJA OTKRIVA Što je majka starija, to je beba zdravija
Zašto je to tako?
Zašto se svi pravimo da biti roditelj znači da 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, sve prolazi kako treba, dajemo si pet s djecom, mazimo se i zajedno pričamo uspavanke? Zašto samo dijelimo na društvenim mrežama fotografije i priče lijepih trenutaka, a ne i onih manje lijepih? Naravno, nije moja čaša uvijek poluprazna: biti roditelj je predivno i nitko od nas se ne bi nikad odrekao svoje djece, ali brinuti o bebi je jedan od najtežih zadataka na svijetu.
Nije najteži dio obavljanje svih zadataka koji uključuju roditeljstvo, nego apsolutni nedostatak sna koji vas ponekad izludi, monotonija, kao i neprestano ponavljanje rutine oblačenja/hranjenja/uspavljivanJA djeteta, i konačno - spoznaja da su tvoje vlastite potrebe skroz na dnu liste, kao i tuga u trenucima u kojima shvatiš da je to sad tvoj život.
Istraživanje pokazalo: Rođenje djece trenutačno ostavlja utjecaj na mozak majke
Bilo bi lijepo da se u javnosti priča i o toj malo iskrenijoj strani roditeljstva. Kako to da mi niti jedna knjiga ili blog o djeci nisu savjetovali kako da se pripremim na trenutke u kojima ću biti na rubu živaca ili mržnje? I kako to da nitko od njih nije spomenuo da su takvi trenuci, ako se dogode, normalni? Zbog toga sam mislila da će sve biti divno i krasno, i da će neka 'čarolija' majke uspavati djecu kada se noću probude. Ušla sam u majčinstvo ne znajući da moram biti spremna na to kako će to ponekad biti teško - fizički, mentalno i emocionalno.
Nikada u životu nisam imala epizode mržnje, bijesa i straha kao one nakon što sam postala roditelj. Moje prvo dijete je predivno ispunjeno malo biće, ali koje bi vrištalo kao da ga mučimo (kada je primjerice moralo na spavanje, na kupanje, kada se morao probuditi, nije mogao dosegnuti svoju igračku, kada bi jednostavno ležao...).
'Dobro da me nitko nije snimao u noći kad urlam "da ih mrzim"'
Kada sam se pripremala krenuti ga uspavljivati predviđala sam najgore scenarije, a ponekad su te grozne misli bile čak i olakšanje, kao da bi sve bilo gotovo. Onda bi me u trenutku kada bi konačno zaspao preplavili topli osjećaji i ljubav prema njemu, i razmišljala bih kako je on divno malo biće.
Moje drugo dijete je malo blaženstvo. Toliko je draga i slatka i gotovo da se ne žali oko ničega. No i dalje bi me sve preplavilo lošim osjećajima kada se ne bi htjela vratiti na spavanje ako se probudi u 4 ujutro, ili se probudi prebrzo kad je stavim popodne na spavanje, a isplanirala sam još nešto obaviti.
A to su još i potpuno zdrava djeca, bez posebnih potreba. Ne mogu ni zamisliti kako je tek roditeljima koji se suočavaju s dodatnim naporima i emocionalnim izazovima.
Facebook isprika jedne majke zbog nepristojnih kćeri
Samo mi je drago što me nitko nikad nije snimio kada bih u 3 u noći psovala da 'mrzim svoju djecu' ili se pitala 'što nam je to trebalo'. Sve je to u prijevodu značilo samo da mi 'zaista treba sna i da malo stignem organizirati život'. Nikad nisam bila ni svjesna toga kako mi se osjećaji mogu brzo promijeniti, pa bih u trenucima lupala vratima, ili vrištala, vikala, udarila jastuk, rasplakala se i ponašala patetično.
Moj suprug je vikao i dramatizirao također i to puno više nego što sam ikad mogla zamisliti da hoće. To je čovjek za kojeg zaista mislim da je najbolji muškarac na svijetu, no ipak nas to nije spriječilo da se ulovimo kako vičemo jedno na drugo, a u trenucima premorenosti spomenemo i rastavu.
Ako imate djecu možete se naći u nevjerojatnom osjećaju usamljenosti. Ljudi misle da ste prezaposleni da se družite, ali ustvari postanete svojevrsni robovi tim malim diktatorima i njihovom ritmu spavanja. Postoje mnoga pitanja oko identiteta roditelja: Ako imate posao s kojim ste htjeli nastaviti i razvijati se u njemu, kako uskladiti tu želju bez da zapostavljate svoju djecu i svoj brak?
EKSPERIMENT PROVJERENOG: Neznancu dala ruku i otišla s njim!
Kad mi ljudi kažu da samo 'uživam u svakom trenutku' najradije bih počela vrištati i udarati ih. Pokušam samu sebe podsjetiti da je možda njihovo iskustvo kao roditelja prošlo odavno kroz fazu u kojoj sam ja, i da su zaboravili na to kako su se na neke dane osjećali, ili da su im djeca najdosadnija djeca na planetu. Ne želim ovime reći da je moj život bolji ili gori od nečijeg tuđeg, nego bez obzira na sve te misli ne bih nikada mijenjala svoju djecu ni zašto na svijetu.
'Budimo iskreni i govorimo o dobrim, ali i lošim stranama'
Svima vama koji se osjećate da ste usamljeni ili da svi drugi imaju puno bolje iskustvo od vas, promislite još jednom! Svi smo zajedno u ovome! U starijim danima možda ćemo svi zajedno pričati međusobno svoje priče i uvjeriti se da nismo skroz prolupali. Danas je sve što imamo internet, i svi znamo da društvene mreže najčešće pokazuju samo lijepu stranu života: životi drugih na Facebooku, Instagramu ili Twitteru izgledaju nestvarno dobri!
Evo ideje: počnimo otvoreno progovarati o dobrim, ali i lošim stranama. Osjećajte se slobodni podijeliti nešto s drugima, hajde! Možda će se netko drugi, sličan - zbog toga osjećati barem malo bolje.'
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook