Izvješće daje osuđujuću sliku nadbiskupije, koja je najstarija rimokatolička biskupija u zemlji i prostire se većim dijelom Marylanda.
Neke župe, škole i zajednice imale su više od jednog zlostavljača u isto vrijeme - uključujući župu St. Marka u Catonsvilleu, u kojoj je živjelo i radilo 11 zlostavljača između 1964. i 2004. Jedan đakon je priznao da je zlostavljao više od 100 djece. Drugom svećeniku dopušteno je da lažira liječenje hepatitisa i tražio je druge izgovore kako bi izbjegao suočavanje s optužbama za zlostavljanje.
Državno tužiteljstvo Marylanda objavilo je nalaze svoje dugogodišnje istrage te rekao da je broj žrtava vjerojatno daleko veći.
Nadbiskup iz Baltimorea William Lori, u izjavi objavljenoj na internetu, ispričao se žrtvama i rekao da je većini teško zamisliti da su se takva zlodjela stvarno mogla dogoditi, piše AP.
Jean Hargadon Wehner rekla je da ju je kao tinejdžericu u Baltimoreu zlostavljao A. Joseph Maskell, svećenik koji je služio kao savjetnik i kapelan u njezinoj katoličkoj srednjoj školi. Rekla je da je svoje zlostavljanje prijavila crkvenim dužnosnicima ranih 90-ih, kada su njezina sjećanja na traumu konačno isplivala na površinu otprilike dva desetljeća nakon što je silovana.
"Očekivala sam da će učiniti pravu stvar 1992.", rekla je novinarima u srijedu, dodavši: "Još uvijek sam ljuta".
Prema izvješću, Maskell je zlostavljao najmanje 39 žrtava. Optužbe je negirao do svoje smrti 2001. i nikada nije bio kazneno optužen.
Kurt Rupprecht, koji je također doživio zlostavljanje kao dijete, rekao je da je bio u kasnim 40-ima kada je smogao snage da sastavi svoja traumatična sjećanja. Rekao je da mu je ta spoznaja donijela određeno olakšanje jer je objasnila desetljeća samodestruktivnog ponašanja i probleme s mentalnim zdravljem, ali ga je također ostavila preplavljenog bijesom i nevjericom.
Rupprecht je rekao da je njegov zlostavljač bio dodijeljen biskupiji Wilmington, koja pokriva neke okruge na istočnoj obali Marylanda.
Baltimoresko izvješće kaže da su crkveni čelnici bili usredotočeni na skrivanje zlostavljanja, a ne na zaštitu žrtava ili zaustavljanje zlostavljanja. U nekim situacijama žrtve su na kraju prijavile zlostavljanje svećenicima koji su i sami bili zlostavljači. A kad su tijela za provođenje zakona postala svjesna optužbi za zlostavljanje, policija i tužitelji često su bili popustljivi i "nezainteresirani za ispitivanje što su crkveni vođe znali i kada", navodi se u izvješću.
Dokument od gotovo 500 stranica uključuje brojne primjere čelnika koji poduzimaju korake kako bi zaštitili optužene svećenike, uključujući dopuštanje odlaska u mirovinu uz financijsku potporu umjesto da budu izbačeni, dopuštanje im da ostanu u službi i propuštanje prijave navodnog zlostavljanja policiji.
Godine 1964., otac Laurence Brett priznao je da je seksualno zlostavljao tinejdžera na katoličkom sveučilištu u Connecticutu.
Poslan je u Novi Meksiko pod krinkom liječenja hepatitisa, a zatim u Sacramento, gdje je još jedan tinejdžer prijavio da ga je Brett zlostavljao, stoji u izvješću. Kasnije je dodijeljen u Baltimore, gdje je služio kao kapelan u katoličkoj srednjoj školi za dječake i zlostavljao više od 20 žrtava.
Nakon što ga je nekoliko studenata optužilo za zlostavljanje 1973., Brettu je naređeno da da otkaz, ali je rečeno da se mora brinuti za bolesnu tetu. Školski službenici nisu prijavili zlostavljanje vlastima, a kasnije su se javili deseci drugih žrtava. Nikad se nije suočio s kaznenim prijavama i umro je 2010.
Zakonodavci su u srijedu usvojili zakon o ukidanju zastare u državi nakon što su slični prijedlozi propali posljednjih godina. Trenutačno žrtve seksualnog zlostavljanja djece u Marylandu ne mogu tužiti nakon što navrše 38 godina. Zakon bi ukinuo dobnu granicu i omogućio retroaktivne tužbe.