U tijeku je 15. dan rata u Ukrajini, a cijeli svijet s nestrpljenjem i u strahu gleda koji je sljedeći potez Vladimira Putina. Neki čak odlaze direktno u ratno područje kako bi izvještavali o trenutnoj situaciji, ali i kako bi pomogli ljudima diljem Ukrajine.
''Moj otac je za dlaku izbjegao topničku vatru kada je otišao istražiti takozvani zeleni koridor iz koji bi civili trebali moći sigurno prijeći, ali umjesto toga na njih pucaju Rusi. S roditeljima sam mogao razgovarati samo 30 sekundi'', rekao je član ukrajinskog Parlamenta Dmytro Gurin.
''Rečeno mi je da sam na popisu Kremlja za ubijanje, zajedno s nekim mojim prijateljima i kolegama. Radim danonoćno i stalno brinem za mamu i tatu. Svi mi - zastupnici, predsjednik i kabinet ministara ostajemo u Ukrajini i ne planiramo bježati jer, unatoč svemu, vjerujemo da možemo dobiti ovaj rat'', smatra Gurin.
Razbjesni se kada gleda prizore iz Mariupolja. ''Želim mrtvu rusku vojsku, njihovu djecu i roditelje - cijele njihove obitelji. Znam da ovo zvuči okrutno, ali došli su ubiti moje'', ističe.
Ima i poruku za Zapad jer, kako kaže, ne misli da će Putin uskoro stati s ratom: ''Hoćete li se pomoći boriti ili ćete samo nastaviti biti duboko zabrinuti?''
''Mrzim fašizam''
Cole S. Aronson je zamolio susjeda u Jeruzalemu da ga odvede u istočnu Europu da nešto učini. ''Hektično je. Bio sam siguran da su Židovi koji su bježali od militantnih psihopata prije nekoliko desetljeća prestali govoriti ruski'', podsjeća Aronson za Common Sense.
''U međuvremenu će se boriti, pušiti cigarete i pomagati jedni drugima što je primjer Zapadu koji je svake godine manje zahvalan na svojim blagoslovima i ponosan na svoja postignuća'', ističe.
Kaže da mrzi fašizam i da je krenuo u ratno područje jer je umoran od samog čitanja vijesti.
Spavanje tijekom zračnih napada
Među hrabrim ljudima ima i žena koje se suočavaju s ratom, ''oči u oči''. ''Prije devet noći odvukla sam svoj madrac u hodnik. Kladim se da bi me, ako dođe do zračnog napada na moju stambenu zgradu u Harkivu, dva debela zida mogla zaštititi od razbijenog stakla i gelera'', smatra Maria Avdeeva.
Kaže da bi mogla otići u sklonište, ali tamo je ledeno i nema hrane pa je zasad u svom domu. Kad se probudi, prvo na mobitelu pogleda najnovije vijesti i objave na društvenim mrežama kako bi vidjela štetu od bombardiranja koja je čula kroz noć.
''Onda izlazim iz kuće i snimam videa bombardiranih ulica i škola kako bih pokušala suzbiti ruske dezinformacije koje govore da smo oslobođeni ili denacificirani ili bilo što drugo. Želim pokazati što se stvarno događa na terenu'', ističe Avdeeva.
Najšokantnije joj je, kaže, vidjeti razrušeni glavni grad, koji je preživio Drugi svjetski rat i okupaciju nacista.
''Sad je uništen od nacije koja priča istim jezikom kao mi. Ali, optimistkinja sam. Ne mislim da će ovaj rat uskoro završiti, ali mislim i da će Ukrajinci moći nastaviti kontrolirati situaciju na terenu. Gurat ćemo i gurat ćemo sve dok ne pobijedimo'', samouvjereno kaže Avdeeva koja priznaje da se i dalje navikava spavati tijekom zračnih napada.
''Rukama na tenkove''
Roman Sigov je prije nekoliko dana pozdravio svoju majku i sestru koje su otišle iz Kijeva kako bi se spasile: ''Nadam se da ću ih opet vidjeti''.
U domu svog ujaka, gdje je zajedno s 93-godišnjom bakom, vidio je ruske helikoptere kako bacaju rakete. Francuski novinari zamolili su ga da im pomogne u prijevodu. Sigov je 25-godišnji sociolog koji priča pet jezika: engleski, francuski, talijanski, njemački i ruski.
Kaže da ima puno volontera koji pomažu i uče koristiti oružje. ''Putin bi možda mogao uništiti gradove, ali da bi nas kontrolirali, ljudi moraju prihvatiti moć i autoritet. Za razliku od ruskog naroda, mi smo naviknuli na svoju slobodu i nećemo je se odreći. Stajat ćemo s rukama na tenkovima'', zaključuje.
Od pive do Molotovljevih koktela
Dio ljudi pomaže na terenu kuhajući, bodreći narod, ali i izradom ''pobjedničke pive''.
''Neko vrijeme smo prestali raditi pivo i 'kuhali smo' samo Molotovljeve koktele. No, u utorak smo počeli s pivom 'Victory Brew' - ''Pivo pobjede''. Craft pivo obično mora stajati dva tjedna u spremnicima. Nadamo se da će za dva tjedna doći do pobjede, a recept smo podijelili s pivarima diljem svijeta koji rade pivo za Ukrajince'', rekla je novinarka Paloma Media Nancy Rommelmann.
Uz pivo, izrađuju i majice ''Fight Like Ukrainians'' - ''Bori se kao Ukrajinci'', a sav prihod šalju banci za pomoć ukrajinskim vojnicima.
''Želim se kupati u toploj vodi'' ili ''Želim otići na odmor'' - sada nije dio njihovog identiteta, kaže Rommelmann. ''Ili je možda ispravnije reći - to sada ni ne bi trebao biti dio našeg identiteta. Ako mislite 'ovo je moja kuća, moj grad, moja zemlja, ali ja ću je napustiti', onda niste domoljub. To nije opcija'', zaključuje.
''Ne bježim!''
''Vraćam se. Odesa je moj grad. To je grad svjetla i grad kozmopolitske slobode protiv kojeg se Putin želi boriti'', hrabro ističe Vladislav Davidzon koji sa svojom ženom pomaže izbjeglicama da sretno stignu u Francusku.
''Neću moći živjeti sam sa sobom ako moje prijatelje tamo bombardiraju. Neću moći živjeti sam sa sobom ako znam da će ove prekrasne ulice i našu prekrasnu operu raznijeti ruske bombe. Neću moći živjeti sam sa sobom znajući da sam mogao biti tamo kao svjedok i staviti svoje tijelo na kocku'', priznaje i zaključuje da je ovo povijesni događaj tijekom kojeg želi pomoći koliko može.
Rat u Ukrajini iz minute u minutu pratite >>OVDJE.