Londonski policajac Wayne Marques s kolegama je tek započeo noćnu smjenu kada je čuo urlike. Rekao je kako je znao da nešto nije u redu kada je vidio zaštitare i mušterije kako ispred obližnjeg kafića trče kao "jelen ispred svjetala auta".
38-godišnji policajac je prvo pomislio da je razlog za ovu uznemirenost tuča u kafiću koja je prešla na ulicu ili, u krajnjem slučaju, okršaj bandi.
Prišao mu je policajac koji u tom trenutku nije bio na dužnosti te mu rekao da je netko uboden. Nedugo nakon toga, Marques se svojim očima uvjerio da su ljudi na čvoru koji povezuje Londonski most i Borough tržnicu napadnuti.
"Sjećam se da sam u desnu ruku uzeo svoj pendrek i da sam ga produžio. Duboko sam udahnuo i pojurio na prvog napadača. Kada sam mu se približio zamahnuo sam što sam jače mogao te ga pokušao nokautirati udarcem u glavu".
Tada je čuo kako je napadač "jauknuo od boli".
Marques, kojemu se povratio vid koji je izgubio nakon što mu je desno oko zarezano, više je puta uboden. Također, njegova glava, lijeva noga i ruka teže su ozlijeđeni. Rekao je da je nakon uboda u glavu nastupilo "trenutno zamračenje".
"Udario me tako jako da sam odmah izgubio vid u desnom oku. Odmah sam oslijepio", rekao je.
Stajali su poput čopora vukova
U borbi, za koju vjeruje da je trajala oko 90 sekundi, Marques se suočio sa sva tri terorista. Drugi i treći terorist bili su mu s lijeve i desne strane, zbog čega se neprekidno morao kretati. Dok se s njima borio, prvi napadač ga je ubo u lijevu nogu. Ne sjeća se točno što se dogodilo nakon što je uboden u ruku. Rekao je da je samo "mahao pendrekom na sve strane".
"Nisam shvaćao koliko sam ozlijeđen. Zbog adrenalina i efekta borbe znao sam što se događa ali to nisam mogao osjetiti. Znao sam samo da me bodu i tuku", rekao je.
Nakon što su ga oborili, napadači - Youssef Zaghba, Khuram Butt and Rachid Redouane – stali su iznad njega: "Njih trojica stajali su iznad mene rame uz rame kao da su čopor vukova. Buljili su u mene."
"Čuo sam kako govore "Allahu Akbar". Jedan od njih je to ponovio nekoliko puta. Čekao sam da naprave svoj potez, da me dokrajče."
Zbog razloga koji su mu nepoznati, oni su umjesto toga nastavili prema Borough tržnici gdje su nastavili svoj pokolj.
"Znao sam da mi je vrijeme odbrojano"
Njegovi kolege okupili su se oko njega i on je uspio sjesti. Međutim, ubrzo je ponovno legao i počeo osjećati kako "crni oblak" pada na njega i da mu je sve teže ostati pri svijesti.
"Crni oblak mi je počeo zamagljivati vid i bio je sve bliže. Znao sam da mi je vrijeme odbrojano", rekao je. Tada je okupljenim policajcima rekao da prenesu njegovu posljednju poruku njegovim roditeljima, njegovoj partnerici i ostatku njegove obitelji.
Sljedeće čega se Marques sijeća je buđenje u bolnici. Prvo što je osjetio bila je mješavina šoka, olakšanja i iznenađenja. Nakon niza operacija, Marcques je iz bolnice pušten u petak, tri tjedna nakon napada. Sada svakog dana pije oko 25 tableta, stoji u reportaži Independenta.
"Suosjećam s obiteljima napadača"
Ne može hodati bez pomoći, ima ožiljak iznad desnog oka, ne može stisnuti lijevu ruku i izgubio je osjećaj na desnoj strani glave na kojoj su mu živci prerezani.
"Nadam se da ću, uz pravu pomoć i njegu, ponovno moći hodati. To bi bio dobar osjećaj. Tome se definitivno radujem", rekao je Marques.
Njegova obitelj i partnerica ne žele da se vrati policijskom poslu. "Učinio si dovoljno", tvrde.
"Jesam li heroj? U očima mnogih jesam, ali osmero ljudi je izgubilo svoje živote. A još više ih je ozlijeđeno", rekao je Marques te dodao da su neki već bili mrtvi kada je došao na mjesto napada i da nije mogao pomoći svima.
"Biti heroj zadnja je stvar o kojoj sam razmišljao. Nisam ni razmišljao o borbi s teroristima. Samo sam pokušao spasiti ljude. To je moj posao. To sam napravio i to sam pokušao napraviti", objasnio je.
Marques je rekao kako suosjeća i s obiteljima napadača: "Pretpostavljam da će oni proći vlastiti nemir zbog saznanja o onome što je član njihove obitelj učinio."