Ne bismo trebali zanemariti utjecaj na Rusiju od strane pet država koje manje dolaze do izražaja kada je riječ o odnosu s tom državom, ali su podjednako važne kao EU i SAD. Pregled utjecaja napravio je Time.
1. Kina
Kada je počela ukrajinska kriza 2014., Rusija se nadala da će se okrenuti Kini i tako nadoknaditi gubitak zapadnih investicija zbog sankcija. Procjenjuje se da su sankcije koje su Rusiji nametnule SAD i EU stajale Rusiju do 1,5 posto njihovog BDP-a u samo jednoj godini.
Međunarodni monetarni fond predviđa da bi ih to u srednjem vremenskom roku moglo koštati i 9 posto BDP-a . Iako Kina i jest podigla razinu financijskih projekata u Kini (kineske investicije u Rusiji povećane su za 172 posto u prvoj polovici 2016.), to nije bilo dovoljno da se prebrode veliki gubici nastali uslijed sankcija. Uvid u odnos Kine i Rusije može se sagledati i kroz to da Kina nikada nije podržala rusko pripajanja Krima, a Moskva se nadala da će se to dogoditi.
Kina, dakle, iako potpisuje više poslovnih ugovora s Rusijom, ne sudjeluje u ruskim geopolitičkim igrama. Globalni status quo dobar je Kinu i u interesu im je da se nastavi, iako s nekim izmjenama. Dok Rusija stanje želi izmijeniti.
Osim toga, Kina će se nastaviti boriti za interes s Rusijom za utjecaj, naročito u središnjoj Aziji. Ne očekujte da će Kina postati najbolji prijatelj Rusije uskoro. Ili ikad, piše Time.
Japan
Japan je već godinama u ruskom dosegu utjecaja u Aziji – djelomično zbog japanske potrebe da se obrani od Kine, a djelomično radi nade da će japanske investicije u Rusiji dovesti do apsorpcije japanske tehnologije, iskustva i efikasnosti u ruskoj industriji. Iako se nešto od doga uistinu dogodilo, naročito u sektoru energije i automobila, nikada nije doseglo razine kojima se Kremlj nadao.
Ali kada je riječ o budućnosti Rusije i Japana, njihova povijest i geopolitika tu budućnost otežavaju. Tokijo i Moskva nastavljaju s razmiricama oko statusa Kurilskih otoka u Tihom oceanu. Rusija i Japan ni dan danas nisu potpisale sporazum o miru kojim se završava Drugi svjetski rat. Tu su još otvorena pitanja Sjeverne Koreje, Kine….
Saudijska Arabija
Rusija je na Siriji pokazala da se usudi ući u bitke koje SAD još važe, a to je čini značajnim igračem u regiji.
Iako su Saudijska Arabija i Rusija na suprotnim stranama u sirijskom ratu, uspijevaju raditi zajedno na zaustavljanju pada cijena nafte. Saudijski princ Mohammed bin Slaman odigrao je ključnu ulogu u stvaranju partnerstva vrijednog 10 milijardi dolara, između Saudijskog javnog investicijskog fonda i Ruskog direktnog investicijskog fonda. Poboljšanje veza sa Saudijskom Arabijom, podržava ruske napore u mijenjanju Zaljevske regije.
Turska
I Rusiju i Tursku vode dvojica veoma živopisnih lidera i obojica su ključni igrači i sirijskoj drami. Turbulentna zbivanja između dvije zemlje u normalnim bi okolnostima već rezultirale ratom. Ali, dok se turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan suočava s kritikom svojih partnera sa zapada, Rusi imaju više razumijevanja za njegov javni nastup. Dvije zemlje zajedno rade na velikom projektu kojim bi se kroz Tursku Europa opskrbljivala ruskim plinom.
Unatoč tome, Erdogan i Putin ne slažu se baš najbolje oko uloge sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, oko Sirijske budućnosti niti oko pitanja Kurda u Siriji.
Venezuela
U toj se južnoameričkoj zemlji trenutačno odvijaju snažni politički potresi. Ljudi su na ulicama i prosvjeduju protiv predsjednika Nicolasa Madura zbog iznimno loših uvjeta života. Nedostaje hrane, lijekova… Venezuela ima najveće dokazane zalihe nafte. Venezuelina naftna kompanija PDVSA posjeduje američki energetsku kompaniju Citgo.
U prosincu PDVSA je primila zajam od ruske državne naftne kompanije Rosneft, u zamjenu za osiguranje, odnosno nemogućnost plaćanja ponudila je 49.9% Citgoa.
Ako PDVSA ne bude mogla otplaćivati svoj dug, što bi se moglo dogoditi do kraja ove godine, , Rosneft će preuzeti kontrolni paket dionica za američku kompaniju. A ruski predsjednik Vladimir Putin jednostavno obožava ideju da posjeduje jednu od najvećih američkih naftnih kompanija.