Sirijska vojska uz podršku ruskog saveznika preuzela je u nedjelju potpunu kontrolu nad antičkim gradom Palmirom nakon što je odande protjerala džihadiste Islamske države što predstavlja simboličku i stratešku pobjedu režima Bašara al-Asada.
'Nakon žestokih noćnih sukoba, vojska kontrolira u potpunosti grad Palmiru, uključujući antičku znamenitost i stambenu četvrt. Džihadisti su se odande povukli', rekao je vojni izvor dopisniku francuske novinske agencije AFP.
Vojska je uz podršku ruskog zrakoplovstva i specijalnih snaga kao i libanonskog Hezbolaha pokrenula 7. ožujka ofenzivu za preuzimanje Palmire od IS-a koji se u svibnju 2015. domogao grada i njegovih antičkih ruševina svrstanih u svjetsku baštinu UNESCO-a.
Radi se o najvažnijoj pobjedi režima spram IS-a od ruske intervencije u sukob krajem rujna 2015.
'Ako pobijedimo bit će to prvi veliki poraz koji je IS-u nanijela vojska', kazao je u subotu vojni izvor.
Po vojnom izvoru, borci IS-a 'povukli su se prema Sohneu (istočno od Palmire), Raki i Deir Ezoru', svojim uporištima na sjeveru i istoku Sirije.
'Inženjerske vojne postrojbe upravo rastavljaju više desetaka bombi i mina unutar antičkog grada s blagom koje je ekstremistička skupina djelomično uništila', dodao je izvor.
Sektor s antičkim ruševinama bio je potpuno pust u subotu jer se nitko ne usuđuje ondje stupiti zbog mina i zbog otvorenosti terena, izložena pucnjavi snajperista.
Po Sirijskom opservatoriju za ljudska prava 'najmanje 400 džihadista IS-a ubijeno je od početka ofenzive".
Militanti Islamske države prošle su godine eksplozivom razorili nekoliko antičkih građevina. Dužnosnik sirijske vlade zadužen za antiku kazao je za Reuters u subotu da su druge antičke znamenitosti u gradu 'preživjele'.
Snimke ovotjednog napredovanja vojske u Palmiri objavljene na sirijskoj televiziji pokazuju da nizovi antičkih stupova i lukova još stoje.
Na rubu oaze datuljinih palmi i vrtova
Palmira, grad palmi, smještena je u srednjoj Siriji i stara je 2.000 godina. Prije početka rata u Siriji njezine hramove, tisuću stupova i nekropolu s 500 grobova posjećivalo je 150 tisuća turista godišnje.
Palmira je zadnje mjesto na kojemu bi bilo tko očekivao šumu kamenih stupova i lukova. Putnici iz 17. i 18. stoljeća svaki su put bili ponovno oduševljeni onim što su vidjeli - prostranim poljem ruševina usred sirijske pustinje, negdje na pola puta između sredozemne obale i doline Eufrata.
Posjetiteljima je, međutim, glavni razlog razvoja i napretka toga mjesta odmah vidljiv - drevna Palmira nalazi se na rubu oaze datuljinih palmi i vrtova. Smještena je na izvoru vode i na trgovačkom putu s istoka, a samo joj ime kazuje da palme i dalje dominiraju krajem.
Za grad na tako izoliranoj lokaciji, Palmira zauzima važno mjesto u povijesti Bliskog istoka.
Od skromnih početaka u prvom stoljeću prije Krista Palmira je postupno dobivala na važnosti pod vlašću Rima dok u trećem stoljeću gradski vladari nisu izazvali rimsku vlast i stvorili vlastito carstvo od Turske do Egipta.
Priča o kraljici Zenobiji koja se borila protiv rimskog cara Aurelija dobro je poznata. Manje se zna da je Palmira ratovala s još jednim velikim carstvom, onim Sasanidskih Perzijanaca. Sredinom trećeg stoljeća kad su Sasanidi napali Rimsko Carstvo i zarobili cara Valerijana, upravo Palmirci su ih porazili i potisnuli natrag preko Eufrata. Nekoliko desetljeća nakon toga Rim je bio prisiljen oslanjati se na palmirsku vlast kako bi obnovio svoj utjecaj na istoku.
Pustinja je bila more, a deve brodovi
Palmira je veliko bliskoistočno postignuće, grad kao nijedan drugi u Rimskom Carstvu, jedinstven s umjetničkog i kulturnog aspekta. U drugim gradovima glavnu su riječ vodile političke elite, dok je u Palmiri najvažniji bio stalež trgovaca. Njihovim vojnicima specijalnost je bila zaštita trgovačkih karavana kroz pustinju.
Poput Venecije, Palmira je stvorila golemu trgovačku mrežu, no u ovom je slučaju pustinja bilo njezino more, a deve njezini brodovi.
Bogatstvo stečeno trgovanjem s istokom Palmira je uložila u impresivne arhitektonske projekte u gradu.
Impresivno svetište palmirskim bogovima Belov hram razorili su džihadisti Islamske države, kao i pozati slavoluk pobjede, ali široke ulice s kolonadama i kazalište ostali su očuvani. Arheološke iskopine u Palmiri ukazivale na nekad živu bliskoistočnu kulturu s upečatljivim vlastitim identitetom.
Palmirani su svoje monumentalne zgrade ponosno ukrašavali vlastitim semitskim pismom i jezikom umjesto da se oslanjaju na grčki i latinski - norme ondašnjeg antičkog svijeta.
Palmira je razvila vlastiti umjetnički stil, svoju klasičnu arhitekturu. Ukrasi na zgradama i način odijevanja govore o širokoj povezanosti s istokom i zapadom. Bila je to u ono doba kozmopolitska kultura.
No o Palmiri se još uvijek zna relativno malo. Iskopan je samo djelić gradskog prostora. Većina još uvijek leži tek nešto ispod površine, a ne u dubokim slojevima, zbog čega je gotovo nadohvat ruku pljačkašima. I do jučer džihaidstima Islamske države koji ne mare za stoljetnu svjetsku baštinu.
(Hina)