Srđan Janković, jedan od dvojice osumnjičenih za ubojstvo Danke Ilić (2), tijekom istrage saslušan je četiri puta – jednom u policiji i tri puta u Višem javnom tužiteljstvu. Njegov iskaz nalazi se na osam stranica optužnice koja ga tereti za ubojstvo djevojčice zajedno s kolegom Dejanom Dragijevićem, no ona još nije potvrđena.
Janković, inače zaposlenik Vodovoda iz Bora, ispričao je da je kobnog 26. ožujka u Banjskom Polju s Dragijevićem došao po šaht.
"Stigli smo oko 13:20, a posao smo završili za pola sata. Izašli smo na glavnu ulicu i nastavili uzbrdo do jedne napuštene kuće. Zaustavio sam vozilo i izašli smo obaviti nuždu. Nismo nikoga ni vidjeli ni čuli", rekao je Janković na ispitivanju u policiji, a njegov iskaz objavio je Blic.
Krenuli su u rikverc kako bi se okrenuli, a onda mu je Dejan rekao da su udarili u nešto. Dragijević je izašao iz automobila.
"Smislit ćemo gdje da je bacimo"
"Vidio sam da otvara zadnja desna vrata i da preko alata ubacuje dijete koje je bilo bez svijesti, no micalo je ruke, a onda je sjeo u auto i rekao mi da vozim. Vidio sam da je djevojčica, duže kose i obučena u maslinasto zelenu jaknu i roza hlače. Pitao sam Dejana što da radim, a on je rekao: 'Ona je već gotova, smislit ćemo nešto, da je negdje bacimo'", kazao je Janković.
Tada je Dragijević izašao iz automobila, a kad se Janković okrenuo, vidio je ruke oko djetetova vrata i da je gornji dio tijela djevojčice podignut desetak centimetara s alata na koji je bilo položeno. Nastavili su potom voziti, a vozač jednog bijelog automobila pitao ih je jesu li vidjeli neko dijete, na što su mu odgovorili da nisu.
"Kad smo došli do deponija, Dejan mi je rekao da stanem. Prošetao se po deponiju, a onda mi je rekao da uzmem djevojčicu. Lijevu ruku sam prebacio ispod gornjeg dijela tijela djeteta, a desnu ispod donjeg. Više nije davala znakove života. Dejan je išao ispred mene i rukom mi pokazao gdje da je ostavim. Gledao je da netko ne naiđe", ispričao je Janković.
Prišao je hrpi smeća i tijelo djevojčice spustio među njega, nakon čega su otišli u tvrtku.
Kasnije je s direktorom otišao u Banjsko Polje tražiti djevojčicu koja je nestala, iako je, kako je rekao, znao što se s njom dogodilo.
Kada je idućeg dana s Dragijevićem išao istim vozilom po radnom nalogu u Banjsko Polje, on mu je rekao da moraju ukloniti tijelo djevojčice s deponija.
"Rekao sam mu da ne smijemo jer ima previše policije", dodao je.
Dragijević mu je 28. ožujka rekao da je on to riješio.
"Pitao sam ga kamo je sklonio tijelo, no on je rekao da to nije moja briga. Nisam znao da je dijete ugušeno do trenutka kad mi je to rekao u policijskoj postaji", zaključio je Janković u svom iskazu.
"Dejan nije ubio dijete dok je bio sa mnom"
Istog dana saslušan je u Višem javnom tužiteljstvu u prisustvu odvjetnika i ondje je rekao da se želi braniti šutnjom.
Početkom lipnja predomislio se i ispričao novu verziju događaja, u kojoj je negirao da su udarili djevojčicu, odnosno da su je uopće vidjeli.
"Dejan nije ubio dijete dok je bio sa mnom. Na karti mogu pokazati kretanje službenog automobila koji sam taj dan vozio. Dijete nije postojalo, a ovo za što me se tereti nije točno. U policiji u Boru su me tukli i prijetili mi. To mi je bio najteži trenutak u životu. Ne znam tko me je tukao, imao sam kapuljaču na glavi. U policiji sam priznao da sam izvršio ubojstvo jer sam bio na granici smrti", zaključio je Janković svoju obranu.
Odgovarajući na pitanja tužitelja zašto nije ranije svojem odvjetniku rekao da su ga tukli, kazao je da nije znao za sebe, ali i da se ne sjeća da je odvjetnik bio prisutan.