Velik broj dokaza upućuje na to da Alzheimerova bolest započinje tiho, pri čemu se biološke promjene razvijaju desetljećima prije pojave prvih jasnih kliničkih simptoma. Ashleigh Barrett-Young, znanstvena suradnica za zdravlje mozga na novozelandskom Sveučilištu Otago, ističe da upravo ta duga skrivena faza otvara važnu priliku. Suptilni biološki signali i subjektivne pritužbe na pamćenje već mogu odražavati rane procese bolesti, pokazalo je istraživanje koje je Barrett-Young provela zajedno s kolegama i koje je objavljeno u časopisu Springer Nature.
Njezin je tim koristio podatke iz studije Dunedin Sveučilišta Otago, longitudinalnog kohortnog istraživanja koje više od 50 godina prati sudionike, kako bi se ispitalo mogu li se rani pokazatelji promjena povezanih s Alzheimerovom bolešću otkriti u srednjoj životnoj dobi. Fokus je bio na osobama u dobi od 45 godina, što je znatno prije dobi u kojoj se demencija obično dijagnosticira, najčešće nakon 70. godine života.
Analiza je pokazala povezanost između krvnog proteina pTau181 i samoprijavljenih zabrinutosti sudionika oko pamćenja i kognitivnih funkcija. Ono što ljudi sami primijete u pamćenju i razmišljanju može se podudarati s ranim biološkim promjenama i prije nego što se bolest može dijagnosticirati standardnim testovima.
Međutim, u dobi od 45 godina razine pTau181 nisu pokazale povezanost s nalazima magnetske rezonancije mozga niti s rezultatima standardnih kognitivnih testova. Taj nedostatak veze otvara pitanje kako se rane biološke promjene odražavaju na strukturu mozga ili mjerljivu kognitivnu funkciju.
Barrett-Young u članku za The Conversation naglašava da postojeće terapije za Alzheimerovu bolest mogu usporiti napredovanje bolesti, ali ne mogu vratiti izgubljene kognitivne funkcije, što dodatno naglašava važnost ranog prepoznavanja bolesti. Krvni biomarkeri sve se više istražuju kao manje invazivna alternativa postupcima poput lumbalne punkcije, koji su se ranije koristili za pouzdaniju dijagnostiku te bolesti.
Nalazi navedenog istraživanja se uklapaju u širi problem, da se rani simptomi različitih tipova demencije često se preklapaju, iako se njihov tijek i liječenje značajno razlikuju. Preventivne strategije, uključujući tjelesnu aktivnost, društvenu uključenost te kontrolu rizičnih čimbenika poput hipertenzije i oštećenja sluha, učinkovitije su kada se uvode ranije u životnom tijeku.
Na kraju ostaju dvije mogućnosti. Prva je da se protein pTau181 može početi povećavati vrlo rano, prije vidljivih promjena u mozgu i kognitivnim testovima, a druga je da može biti relevantniji tek u starijoj dobi. Daljnje praćenje iste dobne skupine bit će potrebno kako bi se ta pitanja razjasnila, zaključuje Barrett-Young.