Njemačka je spremna izdvojiti više novca za vojsku i obranu. No problema ne manjka - nema vojnika i to se ne može riješiti samo novcem, a i nekakvu vojnu obvezu nije lako opet uvesti. Zvuči poznato?
Nakon što je desetljećima postojala vojna obveza i u Zapadnoj i u Istočnoj Njemačkoj, ona je i nakon hladnog rata ostala ''pravo i obveza'' građana Njemačke iako je obvezu Bundestag privremeno stavio izvan snage 2011.
Uz Njemačku je i čitav niz zemalja NATO-a prešao na bitno manji, ali profesionalni sastav vojske. Pred kraj hladnog rata u Njemačkoj je bilo još pola milijuna osoba u uniformi, posljednje godine vojne obveze još jedva polovica tog broja. Trenutačno u svim rodovima njemačke vojske služi 181.500 vojnika.
Sada je plan do godine 2031. Bundeswehr povećati na 203.000 pripadnika, ali kako?
I u procjeni povjerenice za obranu Bundestaga Eve Högel piše da će Bundeswehr imati problema naći to osoblje ako se pouzdaje samo u dragovoljni pristup, piše DW.
S velikom pozornošću proučava se model Švedske - ondje svi prolaze novačenje i barem tom prilikom se mlade može navesti da uopće razmisle o tom pozivu. U Švedskoj su vojni obveznici sve osobe od 16 do 70 godina, a već u postupku novačenja se svakog pita želi li i aktivno služiti vojsku.
Bundeswehr je u proteklim godinama imao i problem simpatizera ekstremne desnice u njegovim redovima, dok je vojna obveza ujedno i način da se u uniformi nađu ljudi iz baš svih dijelova društva. Staro zapadnonjemačko načelo ''građanina u uniformi'' je i jamstvo demokratske oružane sile u koju neće dolaziti samo osobe koje privlači oružje i uniforma.
Međutim, nije jednostavno opet uvesti vojnu obvezu. Najprije, pred kraj vojne obveze se postavilo i pitanje, treba li i morali li se ona u ime ravnopravnosti spolova odnositi i na žene? I što je s građanima koji nisu Nijemci?
Problemi su djelomice banalni: čak i sadašnji sastav je imao problema kod sudjelovanja u vojnim vježbama na sjeveru - jer je njemačkim vojnicima nedostajala topla odjeća. A što onda kad bi došli novaci - vjerojatno oba spola?
U SAD-u je još do Vijetnama postojala lutrija – igrom slučaja se određivao dan rođenja osoba koji će dobiti poziv za vojsku, ali nakon tog rata ni toga više nema, makar svi mladići do 18 do 25 godina moraju proći novačenje, ali ne i obuku i službu. To znači i da takva evidencija nema baš previše smisla u slučaju neposredne vojne opasnosti.
I na koncu, nije samo pitanje gdje naći osobe voljne za službu nego je problem još banalniji: gdje ih uopće smjestiti jer ni vojarni više nema, a i za postojeći sastav problem je osigurati čak i odjeću i opremu.