Zovu je Cesta života jer to je jedina ruta koja povezuje 120.000 etničkih Armenaca koji žive u azerbajdžanskoj regiji Gorski Karabah s Republikom Armenijom. Ali već gotovo devet mjeseci koridor Lačin blokiraju azerbajdžanske vlasti što je rezultiralo ozbiljnom nestašicom hrane, lijekova, higijenskih proizvoda i goriva u odcijepljenoj regiji.
Osamnaestogodišnji mladić, čije pravo zbog sigurnosti nije objavljeno već je nazvan Hayk za potrebe ove reportaže, stoji na balkonu skromnog hotela u Gorisu na armenskoj strani granice s Azerbajdžanom. Razgovara s majkom putem video poziva, a ona se nalazi u gradu Martakert u Karabahu i kaže: "Nema jaja, nema šećera, nema uopće slatkiša, kruh se racionira, čeka se na njega od četiri sata ujutro u redu.''
Armenci ne mogu do svojih obitelji s druge strane koridora Lačin jer ga od prosinca blokira Azerbajdžan. Nijedan neovisni medij nije uspio doprijeti do enklave Gorski Karabah. Društvenim mrežama kruže fotografije i videosnimke praznih trgovina.
"Ljudi satima stoje u redovima kako bi dobili minimalne obroke hrane. Ljudi padaju u nesvijest u redovima za kruh", kaže lokalna novinarka Irina Hayrapetyan u snimljenoj glasovnoj poruci iz etničke armenske enklave: "Nemamo goriva za prijevoz i ljudi moraju hodati mnogo kilometara pješice kako bi stajali u redovima kako bi kupili što god mogu kako bi prehranili svoje obitelji."
Stiže zima, bit će još gore
Lokalne vlasti u Gorskom Karabahu kažu da je jedan od tri smrtna slučaja posljedica pothranjenosti.
“Znam za slučaj da je trudnica izgubila dijete jer nije bilo benzina da je odvezu u bolnicu”, kaže Haykova majka, koja govori o nestanku goriva od ožujka, otkad su i bez lijekova, a nema čak ni šampona, dok su isključenja struje redovita. S dolaskom zime bit će sve gore, piše dopisnik BBC-ja Rayhan Demytrie u velikoj reportaži s granice.
Njezin sin osjeća mržnju, strah i očaj: "Jer razumijem da će prije ili kasnije moj dom, moj grad, moju zemlju uzeti Azerbajdžan."
Za karabaške Armence njihov dom je Artsakh, samoproglašena republika koja ne postoji na karti svijeta s obzirom na to da je ova planinska enklava dio azerbajdžanske regije Gorski Karabah.
Unatoč tome što imaju toliko toga zajedničkog u kulturološkom smislu, dvije južnokavkaske države Armenija i Azerbajdžan borile su se za kontrolu nad ovom zemljom desetljećima u ratovima koji su odnijeli desetke tisuća života.
U posljednjem šestotjednom ratu 2020. Azerbajdžan je vratio sve teritorije oko Gorskog Karabaha koje je Armenija držala od 1994.
Prekid vatre u kojem je posredovala Rusija oslanjao se na raspoređivanje ruskih mirovnih snaga kako bi se zajamčila sigurnost etničkih Armenaca i kontrolirao koridor Lačin što je omogućilo slobodno kretanje ljudi i robe između Karabaha i Republike Armenije.
Ali s fokusom Rusije na rat u Ukrajini, Azerbajdžan je prošlog prosinca blokirao cestu prema regionalnoj prijestolnici Gorskog Karabaha Stepanakertu (u Azerbajdžanu poznatom kao Khandendi) s ekološkim aktivistima koje podržava vlada.
Sukob u sjeni rata u Ukrajini
U travnju je Azerbajdžan postavio svoju vojnu kontrolnu točku na ulazu u koridor, opravdavajući taj potez svojim "suverenim pravom" i "punom obnovom svog teritorijalnog integriteta". Optužio je Armeniju da koristi cestu za dovoz vojnih zaliha, što Armenija niječe.
Jedina međunarodna humanitarna organizacija koja ima pristup Gorskom Karabahu je Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC).
Iako je izvršio medicinsku evakuaciju, nije mogao jamčiti siguran prolaz u što se na težak način uvjerila obitelj Khachatryan 29. srpnja - dan kada je 68-godišnji Vagif Khachatryan prevezen u glavni grad Armenije Erevan na hitnu operaciju srčanog oboljenja.
"Kada su se približili azerbajdžanskom kontrolnom punktu, rekli su da ga trebaju odvesti na 10 minuta da mu postave nekoliko pitanja", kaže njegova kći Vera Khachatryan: "Otac je odveden s djelatnicom Crvenog križa. Ona se nakon nekoliko minuta vratila, a otac je odveden u nepoznatom smjeru."
''Možda će jednog dana biti pravde, ali mi nemamo vremena čekati na nju''
Podrijetlom iz Karabaha, Vera se preselila u armenski grad Jermuk nakon što je njezino selo vraćeno Azerbajdžanu u sklopu sporazuma o prekidu vatre. "Sada svake minute, svake sekunde razmišljam: Što ako mu srce stane?"
Azerbajdžanske vlasti optužile su njezinog oca za ratne zločine počinjene tijekom Prvog karabaškog rata 1992. godine.
"Puno je očevidaca koji su ga prepoznali preko medijskih izvješća. Nikada nismo rekli da se ratni zločinci ne bi trebali suočiti s pravdom", kaže Hikmet Hajiyev, posebni savjetnik azerbajdžanskog predsjednika Ilhama Aliyeva.
Vera kaže da su optužbe neistinite: "Obrana svoje zemlje nije zločin. U Azerbajdžanu ne može biti pravednog suđenja. Možda će jednog dana biti pravde, ali mi nemamo vremena čekati na nju."
Slučaj Vagifa Khachatryana izazvao je šok među ljudima u Gorskom Karabahu. Tri mlada armenska nogometaša Karabaha privedena su ovaj tjedan na istoj kontrolnoj točki zbog oskvrnuća azerbajdžanske zastave 2021. godine.
Sada postoji strah da bi se svaki etnički Armenac mogao suočiti s istom sudbinom ako pokuša prijeći.
Druge dvije Verine sestre ostaju u Karabahu pod blokadom: "Sestrina unuka ima dva mjeseca, nema formule za bebe, majka nema dovoljno mlijeka jer se ne hrani kako treba. Nema lijeka za mog 22-godišnjeg nećaka koji je u ratu zadobio oštećenje mozga, izgubio je sposobnost govora i desna mu se ruka ne miče."
Ovog mjeseca SAD je pozvao Azerbajdžan da obnovi slobodno kretanje koridorom Lačin tijekom hitnog sastanka Vijeća sigurnosti UN-a o krizi. Međunarodni sud pravde već je rekao Azerbajdžanu da ima pravno obvezujuću naredbu da se dopusti nesmetano kretanje osoba, vozila i tereta na cesti u oba smjera.
Ali Armenci su skeptični prema predanosti međunarodne zajednice rješavanju krize. Prosvjednici u Erevanu blokirali su ulaz u ured UN-a hranom i vrećama brašna tražeći ponovno otvaranje ceste.
Azerbajdžan negira da se događa humanitarna kriza. Kažu da žele potpunu kontrolu nad teritorijem i ponudili su alternativnu rutu opskrbe preko grada Agdama, ponovno osvojenog tijekom rata 2020. "Onda će nakon toga i cesta Lačin biti otvorena za 24 sata. Više cesta je bolje za sve", kaže posebni savjetnik azerbajdžanskog predsjednika.
Hikmet Hajiyev kaže da su karabaškim Armencima ponuđena ista jezična, kulturna, vjerska, uključujući općinska prava kao građanima Azerbajdžana. No, armenski veleposlanik Edmon Marukyan optužuje Azerbajdžan za davanje lažnih obećanja kada postoji samo jedna ruta koja povezuje Armeniju s Gorskim Karabahom: "Oni žele pokušati promijeniti fokus međunarodne zajednice, poništiti razumijevanje i obvezu koridora Lačin."
Bivša posebna izvjestiteljica UN-a Gulnara Shahinian upozorava da će prekid posljednje veze s Republikom Armenijom značiti uništenje karabaških Armenaca: "Znate do koje razine kršenja ljudskih prava dolazi u Azerbajdžanu. Uz njihovu cjelokupnu politiku mržnje, kako možete očekivati da će postojati dobar odnos prema Armencima u Karabahu?"