Nedugo nakon ponoći 3. prosinca 1984. godine oblak smrtonosnog plina metil-izocijanata (MIC), cijanovodika i drugih štetnih tvari izašao je iz cijevi kemijske tvornice i spustio se na grad Bhopal u središnjoj Indiji. Curenje više od 40 tona plinova iz spremnika tvornice u vlasništvu američke korporacije Union Carbide dovelo je do industrijske katastrofe nezapamćenih razmjera.
Plin koji je lebdio iznad gusto naseljenih četvrti oko elektrane odmah je usmrtio tisuće ljudi i stvorio paniku, dok su deseci tisuća drugih pokušavali pobjeći. Na današnji dan obilježava se 40 godina od tragedije koja nije pogodila samo ljude koji su izravno bili izloženi plinu, već i velik broj djece rođene nakon nesreće.
Posljedice nesreće
Odmah nakon katastrofe industrijsko postrojenje je zatvoreno, ali nije službeno objavljen razlog. Zdravstveni sustav u Bhopalu ubrzo je postao preopterećen, a u teško pogođenom području gotovo 70 % liječnika nije bilo dovoljno kvalificirano za liječenje ozljeda od udisanja MIC-a.
Fotograf Raghu Rai tijekom masovnih ukopa i kremiranja snimio je fotografiju djevojčice, koja je kasnije postala simbol svih žrtava katastrofe u Bhopalu. Njezin identitet do danas nije poznat, a iste godine fotografija je osvojila nagradu Svjetske novinarske fotografije godine.
"Bilo bi najbolje da bude još jedna eksplozija s otrovnim plinom da nas sve pobije i skrati nam muke", rekla je Omwati Yadav (72), koja je preživjela eksploziju, a na čijoj se obitelji vide trajne posljedice.
Omawti ima dva unuka, Yikasa (26) i Amana (24), koja su teško bolesna i nepokretna. Ne mogu samostalno ni jesti ni ustati zbog cerebralne paralize i mišićne distrofije. Dane provode ležeći na ispletenom tepihu na podu skromnog doma u blizini nekadašnje tvornice.
"Doktori su nam potajno rekli da je to zbog plina. Oni su odrasli ljudi, trebali bi stajati uz svog oca, ali pogledaj ih. Ne znaju ni je li noć ili dan. Boli me duša kad ih gledam. Je li to život?" rekla je njihova majka Sharda Yadav (52) za the Guardian.
Sharda je imala 12 godina u vrijeme eksplozije. Mnoge žene rodile su te i dalje rađaju bolesnu i deformiranu djecu, a mnoge su ostale neplodne.
Broj stradalih
Procjene o broju smrtnih slučajeva variraju. Vlada Madhya Pradesha, države u Indiji u kojoj se nalazi Bhopal, 2008. godine je isplatila odštetu članovima obitelji ukupno 3787 poginulih i 574.366 ozlijeđenih u ispuštanju plina.
Drugi izvori procjenjuju da je unutar dva tjedna od katastrofe poginulo najmanje 8000, a da je od tada još najmanje 8000 ljudi poginulo od bolesti povezanih s plinom. Procjenjuje se da broj ljudi koji su izgubili život zbog te katastrofe iznosi između 15.000 i 20.000.
Pola milijuna preživjelih do kraja života imalo je respiratorne bolesti i probleme s očima, koji su kod mnogih rezultirali sljepoćom. Većina njih kao naknadu je dobila tek nekoliko stotina dolara.
Prethodna upozorenja
U istoj tvornici i nekoliko godina ranije, 1981., dogodila se nesreća nakon što je radnik pokušavao popraviti jednu od cijevi postrojenja. U panici je skinuo masku i udahnuo veliku količinu otrovnog plina fosgena, zbog čega je 72 sata kasnije preminuo.
Nakon toga novinar Rajkumar Keswani započeo je istraživanje o tvornici. U jednom od svojih tekstova napisao je: "Probudite se, ljudi iz Bhopala, vi ste na rubu vulkana."
Tijekom 1982. godine došlo je do nekoliko slučajeva curenja otrovnih plinova. Nitko od radnika koji su primljeni u bolnicu nije nosio zaštitnu opremu. Do početka prosinca 1984. godine većina sigurnosnih sustava u tvornici bilo je u kvaru, a mnogi ventili i vodovi također su bili u lošem stanju.
Posljedice vidljive i danas
Istraga je kasnije utvrdila da je manjak sigurnosnih mjera
u postrojenju, kao i nedostatak osoblja, doveo do katastrofe.
Posljedice nikada nisu sanirane, tako da je početkom 21. stoljeća više od 400 tona industrijskog otpada još uvijek je bilo prisutno u gradu. Na tisuće tona toksičnog otpada ostalo je zakopano oko napuštenog postrojenja. To je dovelo do kontaminiranja zaliha vode, što je dodatno naštetilo zdravlju lokalnog stanovništva.
Osim štetnih posljedica za zdravlje, tragedija je već osiromašene zajednice gurnula u daljnju neimaštinu. U mnogim je obiteljima glavni radnik umro ili se previše razbolio da bi mogao raditi.
Preživjeli su tijekom godina održali nekoliko velikih prosvjeda i u Bhopalu i u glavnom indijskom gradu New Delhiju. Unatoč stalnim prosvjedima i pokušajima suđenja, ni Dow Chemical Company, koja je kupila Union Carbide Corporation 2001., ni indijska vlada nisu propisno očistile mjesto.
U lipnju 2010. godine sedmero indijskih državljana koji su 1984. bili zaposlenici korporacije, uključujući i bivšeg predsjednika Keshuba Mahindru, osuđeno je za nanošenje smrti iz nemara na dvije godine zatvora i novčanu kaznu od oko 2000 dolara po osobi.