Misa beatifikacije za Jozefa i Viktoriju Ulmu te njihovo sedmero djece održana je u jugoistočnom poljskom gradu Markowa, gdje ih je u ožujku 1944. ubila njemačka vojna policija. Kardinal Marcello Semeraro pročitao je pismo pape Franje tijekom mise kojoj su prisustvovali i poljski predsjednik i premijer.
"Dozvoljavamo da se odsad časnim slugama Božjim, Jozefu i Viktoriji Ulmi, supružnicima i njihovih sedmero djece (koji) su neustrašivo žrtvovali svoje živote radi ljubavi prema svojoj braći i u svoj dom prihvatili one koji su bili progonjeni, dodijeli titula blaženika", napisao je Papa.Slika obitelji otkrivena je nakon najave beatifikacije, a donesen je i relikvijar s njihovim posmrtnim ostacima.
Beatifikacija je posljednji korak prije svetosti u Rimokatoličkoj crkvi. Vatikanski mediji su istaknuli da je ovo prvi slučaj da je cijela obitelj zajedno na ovaj način proglašena blaženom.
Papa Franjo je govoreći u Vatikanu opisao poljsku obitelj kao "zraku svjetlosti" u tmini Drugog svjetskog rata i dodao da bi oni trebali služiti kao primjer drugima. Od hodočasnika koji su se okupili na Trgu svetog Petra zatražio je pljesak za obitelj.
Holokaust u Poljskoj
Tri milijuna židova koji su živjeli u predratnoj Poljskoj, tada zemljom s najvećom židovskom zajednicom, ubijeno je u godinama holokausta nacističke Njemačke, što je otprilike polovica svih židova ubijenih u Drugom svjetskom ratu.
Židovi iz svih dijelova Europe bili su odvođeni u logore smrti koje su Nijemci izgradili u okupiranoj Poljskoj, uključujući Auschwitz, Treblinku, Belzec i Sobibor.
Obitelj Ulma je bila u središtu napora vladajuće nacionalističke stranke Pravo i pravda (PiS) da naglasi hrabrost tisuća Poljaka koji su nastojali pomoći židovima da izbjegnu holokaust.
Židovske organizacije i neki povjesničari osudili su tu politiku zbog umanjivanja uloge onih koji su surađivali s Nijemcima. PiS tvrdi da sjećanje na kolaboracioniste sramoti zemlju.
Neki povjesničari tvrde da svjedočanstva ukazuju na to da su u području Markowe pojedini mještani pljačkali židovske kuće, prijavljivali židove Nijemcima ili ih čak sami ubijali.
"Način na koji raspravljamo o povijesti ove regije promašena je prilika. Kad bismo pokazali što su neki Poljaci tada radili, pokazali bismo junaštvo (obitelji) Ulma u potpunosti", rekao je Dariusz Libionka, povjesničar i član poljske akademije znanosti.
I Poljaci su ubijali Židove
Poljski institut za nacionalno sjećanje (IPN) rekao je da istraživanje Libionke i kolege povjesničara Jana Grabowskog sadrži činjenične greške te poriče da je muzej u Markowi izostavio ili sakrio informacije o sudjelovanju Poljaka u ubojstvima židova.
Tisuće Poljaka riskirale su vlastiti život kako bi zaštitili židovske četvrti za vrijeme rata. No, istraživanja objavljena od pada komunizma 1989. pokazala su da su tisuće također ubijale židove ili odavale one koji su ih sakrivali nacističkim okupatorima, što je dovelo u pitanje nacionalni narativ da je Poljska isključivo žrtva.
"Imamo obvezu prisjećati se pravednih i imati ih kao uzore onoga što želimo biti. I moramo se sjećati kolaboracionista jer su oni također uzori za ono što ne želimo biti", rekao je Michael Schudrich, glavni rabin u Poljskoj.