"Bilo je idilično. Život je bio jako, jako dobar", započeo je svoju priču Paul Templer, koji je ponosno radio kao turistički vodič u divljini Zimbabvea nakon što je prošao rigorozni tečaj. Bio je to miran život nakon što je nekoliko godina proveo u britanskoj vojsci. No njegovu idilu prekinuo je incident koji se dogodio 9. ožujka 1996., kad je pristao zamijeniti kolegu koji je dobio malariju i povesti grupu turista na safari-izlet kajacima rijekom Zambezi.
Progutao ga mrak
"Volio sam taj dio rijeke. To sam područje poznavao kao svoj dlan", ispričao je Paul CNN-u.
Trojica vodiča u tri kajaka povela su šestero izletnika rijekom Zambezi. "Sve je išlo kako treba. Svi su se dobro zabavljali", prisjetio se Templar i dodao kako su tada naišli na grupu vodenkonja, što nije neobično na tom dijelu rijeke. Vodiči su ih krenuli zaobilaziti kad se čuo glasan udarac i jedan od vodiča katapultiran je u zrak. Turisti koje je vodio uspjeli su se zadržati na plovilu. Drugi vodič pomogao im je da dođu do kopna, dok je Templar išao pomoći svom kolegi, koji je odletio prema mami vodenkonju s mladunčetom.
"Veslao sam prema njemu sve bliže, a onda sam vidio kako se na vodi stvara val koji ide prema meni. Ako ste ikad vidjeli bilo koji od onih starih filmova s torpedom koji dolazi prema brodu - bilo je slično tome. Znao sam da dolazi vodenkonj ili jako veliki krokodil prema meni", rekao je Templer, koji je bio spreman za napad iz vode, pa je počeo veslom udarati po površini vode, zbog čega mu se životinja prestala približavati.
No, kad je Templer stigao do svog kolege Evansa, vodenkonj se ponovno pojavio, ovaj put s mladunčetom. Templer i Evans uspjeli su se približiti vodenkonju, no onda se dogodilo nešto zastrašujuće.
"Moj svijet postao je mračan i čudno tih. Od struka nadolje osjećao sam vodu. Osjećao sam da sam mokar u rijeci. Od struka prema gore bilo je drugačije. Bilo mi je toplo, a nije bilo mokro kao u rijeci, ali nije bilo ni suho. A osjetio sam samo nevjerojatan pritisak na svom donjem dijelu leđa. Pokušao sam se pomaknuti, ali nisam mogao", prisjetio se Templer.
Shvatio je da je završio u ustima vodenkonja. Srećom, uspio se izvući iz opasne situacije s tek nekoliko ozljeda.
"Vjerojatno sam mu zapeo u grlu i bilo mu je neugodno, pa me ispljunuo. Isplivao sam na površinu, udahnuo zraka i rekao Evansu da moramo pobjeći", kazao je Templer.
Kao kad pas trga plišanu igračku
Međutim, nilski konj je brzo krenuo u drugi napad i Templer se ponovno našao u ustima vodenkonja. Ovog puta ruke su mu bile slobodne i pokušao je dohvatiti pištolj, ali nije uspio. Vodenkonj ga je ponovno ispljunuo. Templer je isplivao i ponovno počeo tražiti Evansa, no ovog puta nije ga vidio, pa je pretpostavio da je isplivao na obalu. No, Evans napad nije preživio, njegovo tijelo našli su tri dana kasnije, a vodenkonj je i treći put zgrabio Paula. Ovog puta zgrabio je ga je za sredinu tijela, glava i ruke visjele su mu s jedne strane, a noge s druge strane životinjskih usta. Tek tada počeo je pakao. Vodenkonji su žestoki u borbama i pokušavaju svim silama rastrgati svog protivnika ili plijen. Tako je bilo i s Paulom. Životinja ga je počela bacati s jedne strane na drugu.
"Za mene se sve odvijalo u slowmotionu. Dok smo bili pod vodom, zadržao bih dah, kad smo bili na površini, pokušao sam se držati za kljove koje su se zabijale u moje tijelo. Prizor je bio kao kad pas trga plišanu igračku", ispričao je Paul za CNN i prisjetio se kako je napad trajao oko tri i pol minute, a spas mu je pružio treći vodič, koji je riskirao svoj život da spasi njega i pomoću kajaka ga odvuče do stjenovite obale koja je bila nepristupačna vodenkonjima.
Templer je svoje iskustvo opisao i kao duhovno. Kaže kako je osjetio da ima izbor - ili će odustati i prepustiti se ili će se boriti za život, a on se odlučio boriti. Nakon borbe s vodenkonjem čekala ga je borba s vremenom jer trebalo je čak osam sati da stigne do bolnice, no danas je živ i može ispričati svoju priču te upozoriti sve znatiželjnike da se educiraju prije odlaska u divljinu i da se ne približavaju vodenkonjima u njihovu prirodnom staništu.
Nilski konji nisu predatori, ali su izrazito teritorijalni i agresivni, pogotovo ženke kad imaju mlade. Najočitiji znakovi da biste ubrzo mogli biti meta vodenkonja su razjapljene čeljusti uz zvukove upozorenja i trešnju glave. To je znak da ste već trebali otići u suprotnom smjeru, piše CNN.
Godišnje u Africi ubiju 500 ljudi, ne posustaju u potjeri
"Prema nekim navodima nilski vodenkonji godišnje u Africi ubiju i do 500 ljudi. Ako ljudi uđu na njihov teritorij - nehotice ili namjerno, nilski će ih vodenkonji napasti. Rijetko će napasti na kopnu, no u vodi su izrazito teritorijalni te ne posustaju u potjeri. S obzirom da većinu vremena provode ispod površine vode, nisu vidljivi te tako predstavljaju opasnost čamcima koji slučajno zađu u njihovo područje. Opasni su zbog svoje veličine i kljova.
Najsmrtonosnijim se životinjama na svijetu smatraju komarci. Iako su male veličine, procjenjuje se da godišnje prijenosom Zika virusa i malarije ubiju do milijun ljudi.
U Zoološkom vrtu Grada Zagreba nema nilskih, ali ima patuljastih vodenkonja. Patuljasti vodenkonji mogu imati do 300 kilograma, a nilski konji mogu biti i deset puta teži.
Patuljasti vodenkonji Otto i Inola postali su mama i tata krajem studenoga prošle godine. Građani su predlagali ime za ljupko žensko mladunčete patuljastih vodenkonja, a među njihovim prijedlozima volonterima se najviše svidjelo ime Lotta. Lotta jako lijepo napreduje. Na svijet je došla s 5,7 kilograma, a sada ih ima četrdesetak. Siše majčino mlijeko i pomalo jede krutu hranu", kazao je Damir Skok, ravnatelj Zoološkog vrta Grada Zagreba za DNEVNIK.hr.