Transportni avioni iz susjednog Jordana nadlijeću palestinsko stanovništvo i izbacuju pomoć na 11 mjesta duž mediteranske obale Gaze. Dio pomoći s neba pada u more. Poneki čamac pokušava spasiti sve što se može, jer na obali je glad.
"Došla sam jučer, ljudi su me izgazili i slomili mi nogu. Došla sam i danas, i makar umrla, želim uzeti vreću brašna jer nemam s čime nahraniti svoju djecu", kaže jedna očajna majka.
U izraelskom razaranju njihovog prethodno strogo izoliranog svijeta, dva brata ostala su bez trećeg i bez majke. Pobjegli su iz rodnog grada i došli k teti u izbjeglički šator, na jug pojasa Gaze. Ovdje ima nešto više hrane nego na sjeveru. Zasad.
"U Gazi smo jeli hranu za ptice i hranu za magarce. Bilo što. Jeli smo i hranu za konje, iz dana u dan", svjedoči ovaj Palestinac. "Nismo imali čiste vode pa bismo pili morsku vodu. Bilo nam je zlo".
Ovi dječaci i beba koju majka u nedostatku mlijeka pokušava nahraniti datuljama, plaćaju cijenu izraelske odmazde. Oni su mikroskopska nekolicina među više od milijun djece blokiranih u pojasu Gaze. Na površini veličinom sličnoj Pelješcu, nekoliko je stotina tisuća djece više nego što ih ima u cijeloj Hrvatskoj. Prema UN-ovim podacima, svako deseto dijete mlađe od pet godina pati od pothranjenosti. Izraelske vlasti šalju poruku da ni ne pomišljaju stati.