Migranti iz podsaharske Afrike izloženi su prisilnom vraćanju u udaljena pustinjska područja gdje su neki umrli od žeđi dok su pokušavali prijeći granicu s Tunisom.
Dok se Europska unija priprema poslati novac Tunisu prema sporazumu o migracijama vrijednom milijardu eura, organizacije za ljudska prava pozivaju Bruxelles da zauzme stroži stav s obzirom na optužbe da tuniske vlasti tjeraju ljude natrag u napuštena granična područja, često sa smrtnim ishodom.
Tuniske vlasti samo u srpnju preselile su više od 4000 ljudi u vojne tampon-zone na granicama s Libijom i Alžirom, upozorio je dužnosnik iz velike međuvladine organizacije.
"Oko 1200 ljudi potisnuto je natrag na libijsku granicu samo u prvom tjednu srpnja", rekao je izvor koji je želio ostati anoniman. Do kraja kolovoza, dodao je, njegova je organizacija znala za sedmero ljudi koji su umrli od žeđi nakon prisilnog vraćanja, a prema procjenama još nekih broj poginulih je navodno između 50 i 70.
Nova tvrdnja je u oštrom kontrastu sa slikom koju je prošli mjesec oslikao tuniski ministar unutarnjih poslova, Kamel Fekih, koji je priznao da su male skupine od šest do 12 ljudi bile potisnute, ali je zanijekao bilo kakvo maltretiranje ili oblik kolektivne deportacije.
Povećat će to vjerojatno pritisak na europske zakonodavce da tuniskim vlastima iznesu zabrinutost zbog ljudskih prava dok guraju dogovor usmjeren na zaustavljanje neregularne migracije, koji se sve više nalazi na meti kritika.
U nizu razgovora obavljenih s gotovo 50 migranata u Sfaxu, Zarzisu, Medeninu i Tunisu, većina je potvrdila da je prisilno vraćena u pustinju između kraja lipnja i kraja srpnja, piše Lorenzo Tondo u velikoj reportaži za Guardian.
"Početkom srpnja tuniska policija uhvatila nas je u Sfaxu", rekla je Salma, 28-godišnja Nigerijka: "Mog dvogodišnjeg sina i mene odveli su neki policajci i gurnuli natrag u pustinju na libijskoj granici. Mog muža su zarobili drugi graničari i ne znam što je s njim. Od tada se nisam čula s njim jer sam izgubila telefon dok su nas gurali.''
Michael, 38-godišnjak iz Nigerije opisao je užas s kojim se suočio: "Gurnuli su me tri puta nazad u pustinju, posljednji put krajem srpnja... Tuniski graničari su nas tukli, krali nam novac i mobitele. U pustinji nismo imali vode. Morao sam piti vlastiti urin da bih preživio."
Tragičan je slučaj Pata Crepina, Kamerunca čije su supruga i kći, Fati Dosso i šestogodišnja Marie, umrle sredinom srpnja u udaljenom dijelu libijske pustinje nakon što su ih tuniske vlasti potisnule natrag. "Trebao sam biti tamo umjesto njih", rekao je Crepin, koji je u međuvremenu ponovno poslan natrag u Libiju.
Dok je granica s Libijom dugo bila u središtu takvih aktivnosti, na granici s Alžirom, koja je manje kontrolirana, ljudi se također guraju natrag na golemu ničiju zemlju, pokazuju izvješća. Čak 15-ero ljudi s kojima je razgovarao Guardian rekli su da su bili prisiljeni vratiti se na alžirsku granicu.
"Uhitili su me u Tunisu i odveli blizu Kasserinea, pograničnog grada u blizini Alžira", rekao je 22-godišnji Djibril Tabeté iz Senegala: "Ostavili su nas na nekoliko kilometara od granice. Zatim nam je naređeno da se popnemo na brdo. S druge strane bio je Alžir. Problem je kad te alžirski stražar pronađe, odguraju te u Tunis. Tunižani vas guraju, Alžirci isto. Ljudi ondje umiru."
Izvješća da Tunis uklanja ljude u pustinju pojavila su se u srpnju, kada su društvenim mrežama počele kružiti fotografije koje sugeriraju da tražitelji azila umiru od žeđi i velike vrućine nakon što su ih tuniske vlasti navodno gurnule nazad. Nakon optužbi, vlada Tunisa se suočila sa žestokim kritikama međunarodnog tiska, ali je zanijekala bilo kakvu krivnju.
"U početku je Tunis odbacio izvješća o prisilnom povratku", rekao je Hassan Boubakri, profesor geografije i migracija na sveučilištima u Sousseu i Sfaxu, kao i vladin savjetnik za migracije. "Ali malo-pomalo, javno su priznali da su neki subsaharci blokirani na tuniško-libijskoj granici. Pitanje je tko ih je tamo postavio? Tuniske vlasti."
Prema brojkama talijanskog Ministarstva unutarnjih poslova, više od 78.000 ljudi stiglo je u Italiju prešavši Sredozemlje iz sjeverne Afrike od početka godine, više nego dvostruko više od broja dolazaka u istom razdoblju 2022. Većina, 42.719, otišla je iz Tunisa, što pokazuje da je ta zemlja nadmašila Libiju kao glavno polazište za migrante.
"Strateško partnerstvo" potpisano između EU-a i Tunisa u srpnju, postignuto nakon višetjednih pregovora, predviđa slanje novca toj sjevernoafričkoj zemlji za borbu protiv trgovaca ljudima, pooštravanje granica i potporu posrnulom gospodarstvu Tunisa. Prva isplata od 127 milijuna eura bit će isplaćena u nadolazećim danima, izjavila je prošlog tjedna glasnogovornica Europske komisije Ana Pisonero.