U gotovo svim državama Europe teži se kraćem, četverodnevnom radnom tjednu, ali u Grčkoj je vlada odlučila čak produžiti tjedan i na šesti radni dan – ako tako poželi poslodavac, a radnike o tome nitko ništa ne pita.
Novi je zakon u Grčkoj na snagu trebao stupiti već prvog ožujka, ali zbog bojazni što će on značiti kod izbora za Europski parlament vlada Kyriakosa Mitsotakisa odgodila je njegovo stupanje na snagu.
"Ovim zakonom konačno odumire načelo petodnevnog radnog tjedna", konstatira Aris Kazakos, umirovljeni profesor radnog prava iz Soluna. Njime se isključivo poslodavcu daje ovlast naložiti svom zaposlenom raditi još jedan dan u tjednu, doduše uz obvezu i plaćanja dodatka u iznosu od 0 posto dnevnice. No zaposleni tu nema pravo odbiti raditi duže, što znači i duže ukupno radno vrijeme, piše Deutsche Welle.
Samovolja poslodavca
Grčki poslodavci žale se da ne mogu naći radnu snagu, tako da su i ondje migranti traženi i u tvornicama. No osnovno je pitanje plaća: oni rade 12 sati dnevno, šest dana tjedno - za oko 1500 eura.
Kada je riječ o satima obveze prema poslodavcu, Grci su među najradišnijima u Europi: po navodima Eurostata na radnom mjestu moraju provesti 41 sat tjedno. Istovremeno, prema minimalnoj nadnici od 830 eura je Grčka tek na 15. mjestu članica Unije.
Zaposleni u Grčkoj i bez ovog zakona zapravo su izloženi samovolji poslodavca: teoretski ondje jest određeno 40 radnih sati tjedno, ali šef može naložiti radniku do najviše dva radna sata dnevno prekovremeno u "ograničenom" razdoblju – i to neplaćeno, tek uz obvezu kako će mu nadoknaditi te sate slobodnim vremenom i godišnjim odmorom. Hoće li to ikad učiniti, to trebaju nadzirati posebni inspektori rada – kojih je u Grčkoj kronično premalo, a konzervativna vlada i ne trudi se poboljšati njihov rad.
Poslodavac sve diktira kako želi
U sektoru turizma i ugostiteljstva od prošle godine nema nikakva petodnevnog radnog tjedna, a i to je tek početak. Jer kako je to i inače u današnjem radnom svijetu, kolektivni ugovori ionako polako nestaju i poslodavac sklapa individualan radni ugovor sa zaposlenikom – i tu onda piše što ga je volja, upozorava Kazakos.
"Kod individualnih pregovora poslodavac je potpuni suveren koji diktira praktički sve uvjete i tek uz iznimku minimalnih i zajamčenih radnih prava. A kad se ovako liberaliziraju zakoni, onda se rasplinjuju i ti minimalni zaštitni okviri. S obzirom na to da poslodavac može diktirati uvjete kakvi su njemu od koristi, to automatski vodi tome da se stvara radni odnos utemeljen na nepravdi. Jer ono što u radnom odnosu koristi samo jednoj strani nikad ne može biti pravedno", ističe Kazakos.
Vlada obrazlaže novi zakon sve većim problemima na tržištu rada zbog nedostatka radne snage tako da se poslodavcima otvara mogućnost iskoristiti one koje već imaju. No i to je potpuno pogrešan stav, upozorava Kazakos. Naime - duže radno vrijeme i veći pritisak neizbježno znače i više nesreća na radu, i to se u Grčkoj pod ovom vladom već događa. 2022. su u čitavoj zemlji bila 104 smrtna slučaja na radnom mjestu, prošle godine to je naraslo na 179.
Loša plaća i sve lošiji izgledi u postizanju karijere u Grčkoj jedino postižu da sve više Grka odlazi u inozemstvo. Najbolji je primjer sektor turizma: tamo se svi žale kako im nedostaje ljudi, a Grci ta radna mjesta zaobilaze u širokom krugu – jer to već nalikuje robovskom radu. Na primjer, na otocima Mikonos i Santorini za sezonce je normalno raditi baš svaki dan u tjednu, a smješteno ih je i po desetero u jednu prostoriju.