"Da bi sve ostalo isto, sve se mora promijeniti."
Ovu misao napisao je Giuseppe Tomasi di Lampedusa u romanu "Leopard", a mislio je na plemiće iz 19. stoljeća koji su željeli zadržati svoje privilegije dok je u Italiji, točnije na Siciliji bijesnila revolucija.
The Economist na taj način precizno opisuje europski problem u 21. stoljeću.
Prenosimo njihovu analizu o Europi.
"Države koje su nekoć vladale i bile iznimno utjecajne diljem svijeta sada s nelagodom promatraju kako ih bivše kolonije sustižu ili čak prestižu.
Upravo zbog toga pomalo shvaćaju kako su promjene nužne. Ipak, Europa se često doima jednako nespremnom za prilagodbu svijetu koji se mijenja kao i dekadentna talijanska aristokracija nekad.
Europska unija na neobičan način njeguje uvjerenje da se može mijenjati samo kad je natjeraju krize.
Zato je ključno da shvati kako se upravo nalazi u krizi."
The Economist piše kako se Europa godinama oslanjala na kinesko tržište za rast, na ruski plin za pokretanje industrije i na američku vojnu moć za sigurnost.
Nakon tri godine rata u Ukrajini i tri mjeseca agresivnog pristupa Donalda Trumpa u Americi EU je ostala uzdrmana.
U takvom nestabilnom svijetu Europa mora prihvatiti promjene, tvrde u analizi.
"Poput plemićke obitelji koja zakašnjelo shvaća da mora otpustiti dio posluge kako bi ostala solventna, Europa bi trebala početi s napuštanjem politikaa koje si više ne može priuštiti.
Europi treba zreliji odnos s Britanijom
Tu je, prije svega, odnos kontinentalne Europe prema Britaniji.
Zveckanje oružjem prema Velikoj Britaniji postalo je neka vrsta tajnog zadovoljstva EU-a otkako je Britanija 2020. postala prva članica koja je napustila Uniju.
EU je s Britanijom postupala poprilično grubo, dijelom kako bi obeshrabrila druge zemlje da pokušaju isto.
No taj argument više ne vrijedi: Brexit se danas prikazuje kao upozorenje, a ne kao primjer koji treba slijediti.
Britanija ima vojnu, geopolitičku i industrijsku težinu koja može pojačati europski utjecaj u Ukrajini. Očekuje se da će na summitu 19. svibnja biti dogovoreno da Britanija sudjeluje u programima EU-a za naoružavanje Europe.
Europa mora prestati postavljati pravila svijetu
The Economist tvrdi da se odnos Europe prema udaljenim zemljama čini samodopadnim i da je EU godinama pokušavala nametnuti svoja pravila, bilo da se radi o temama okoliša, temi radnih uvjeta ili je riječ o nečem sasvim drugom.
"No, sada EU mora sklapati brojne trgovinske sporazume kako bi nadoknadila američki protekcionizam. Europa je sila koja gubi značaj u globalnoj ekonomiji. Luksuz je pretvarati se da je suprotno".
Više trgovine unutar Unije
"Ako više ne mogu slobodno trgovati s Amerikom, 27 članica EU-a moglo bi pojačati međusobnu suradnju. Ipak, administrativne prepreke za trgovinu uslugama između država članica i dalje su ekvivalent carini od 110 %, prema podacima MMF-a.
Naručivanje, a onda i ignoriranje opširnih studija o poboljšanju jedinstvenog tržišta u Europi neka je vrsta tradicije. Nažalost ta tradicija i dalje živi.
Gotovo svaki stol u Bruxellesu opterećen je sve prašnjavijim izvješćem od 400 stranica koje je prošle godine sastavio Mario Draghi, bivši talijanski premijer, prepunim razboritih prijedloga kako produbiti ekonomsku integraciju.
Gotovo ništa od toga nije provedeno."
Demografija – krah koji Europa ignorira
The Economist kaže i kako je veliki problem demografija.
"Godine 1980. Europa je imala oko pet radno sposobnih osoba koje su 'financirale' jednog umirovljenika. Danas ih ima tri, a do 2050. taj će omjer pasti na dvije radno sposobne osobe po jednom umirovljeniku."
Štednja na obrani
Naposljetku, najviše hedonistička navika Europe posljednjih desetljeća bila je štednja na obrani. I to se polako mijenja, piše The Economist.
Vrijeme je za nove prioritete
Odustajanje od luksuznih politika nije samo po sebi loše.
Dapače, omogućuje da se više pozornosti posveti onome što je doista važno. Ciljevi EU-a o smanjenju emisija stakleničkih plinova na nulu do 2050. skupi su, ali nužni.
Pomoć Ukrajini nije luksuz, naprotiv. Nije to ni financiranje socijalne države, za koju su mnogi Europljani duboko vezani.
Ali da bismo se usredotočili na ono što je stvarno važno, potrebno je shvatiti da svijet koji se mijenja zahtijeva i promjenu prioriteta", navodi Economist zaključno u svojoj analizi.