Škotska premijerka Nicola Sturgeon najavila je kako bi škotski parlament mogao blokirati izlazak Velike Britanije iz Europske unije.
Naime, na referendumu u četvrtak, na kojem je Velika Britanija s 52 naprema 48 posto odlučila napustiti Europsku uniju, za ostanak je glasovalo 62 posto Škota.
Predsjednica Škotske nacionalne stranke rekla je kako će od zastupnika u škotskom parlamentu tražiti da odbiju dati svoju zakonodavnu suglasnost. 'Ako će škotski parlament o tome rasuđivati na temelju onoga što je najbolje za Škotsku, tada ta opcija mora biti na stolu', rekla je Sturgeon koja je ujedno najavila i novi referendum o neovisnosti Škotske.
Sturgeon drži kako je njena dužnosti provesti volju škotskog naroda, no ima li ona uopće takav mandat? Može li škotski parlament zaustaviti Brexit?
Sturgeon kaže - da. Ona tvrdi kako je Škotska nacija, iako trenutno nije država za sebe, a da je ona vođa te nacije te da je pozicija obvezuje da provodi volju naroda, a narod je rekao da želi ostati. Logičan odgovor, uzmemo li u obzir da Sturgeon potječe iz nacionalističkih struja.
Ipak, iz unionistički struja dolazi drugačiji odgovor. Škotski ministar unutarnjih poslova, David Mundell, kaže kako je Škotska na referendumu 2014. godine odlučila ostati dio Ujedinjenog Kraljevstva te se time obvezala poštovati kolektivne odluke poput ove o izlasku iz Velike Britanije.
Postavlja se pitanje - što Nicola Sturegon može učiniti u ovoj situaciji?
Škotska premijerka kaže kako će istražiti sve mogućnosti u skladu s europskim institucijama ne bi li osigurala nastavak povezanosti Škotske i Europske unije.
Jedna od tih opcija je novi referendum o neovisnosti Škotske koji bi ovoj zemlji omogućio da se pridruži Uniji kao samostalna, suverena država.
No, što s drugim opcijama, posebno s onom koja se od jučer spominje o stavljanju veta na implementaciju Brexita od strane škotskog parlamenta. Ovaj scenarij temelji se na statutu iz 1998. godine kojim je (ponovno) formiran škotski parlament. Stavak 29. tog statuta, u kontekstu zakonodavnih kompetencija, daje škotskom parlamentu pravo zakonsku regulativu u određenim područjima pod uvjetom da sve mora biti kompatibilno s zakonima Europske unije.
Dakle, u Škotskoj glavnu riječ ima europsko zakonodavstvo, a zakone implementira škotski parlament, a ne Westminster. Upravo zbog toga su neki ustavni stručnjaci zaključili kako će biti potrebna suglasnost škotskog parlamenta u slučaju bilo kakvih odluka o prekidu veza Ujedinjenog Kraljevstva i Europske Unije.
Znači li to da škotski ima pravo veta? U jednu ruku - da. Naime, Bijela Knjiga, koja je dovela do ranije spomenutog statuta iz 1998., definira da odgovornost za odnose s EU u Ujedinjenom Kraljevstvu ima - Westminster. No, odmah nakon toga stoji kako se Westminster mora konzultirati sa škotskim parlamentom te uzeti u obzir što oni odluče.
S time na umu, možemo reći da Nicola Sturgeon ima zakonsko uporište kad kaže da škotski parlament ima pravo glasa u ovoj situaciji. No, tu je još jedan stavak u statutu iz 1998. u kojem stoji da ranije navedeno 'ne utječe na pravo parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva da donosi odluke u ime Škotske'.
I tu je prilično jadan čak i kompletan odnos između Škotske i centralne vlade - škotskom parlamentu daju pravu da odlučuje o unutarnjim stvarima, no jasno je rečeno da Westminster ima konačni suverenitet nad cijelim Ujedinjenim Kraljevstvom.
Dakle, škotski parlament može uskratiti svoj pristanak za Brexit, a Westminster na to samo može odmahnuti glavom i nastaviti s implementacijom procesa izlaska iz Europske unije. No pravo pitanje je - koliko bi to bilo politički mudro? Jasno je da će takav potez gurnuti sve više Škota prema opciji 'Napusti UK' na sljedećem referendumu o neovisnosti.
Ali i ako Ujedinjeno Kraljevstvo izađe iz EU, pa ako Škotska izglasuje neovisnost i krene s procesom samostalnog pridruživanja EU, hoće li dobiti svjetlo od svih zemalja članica? Primjerice od Španjolske i Belgije koje i same imaju regije koje bi željele biti samostalne, a opet dio EU? Što bi se u tom slučaju dogodilo, čini se nitko u ovom trenutku ne zna.