Američka i izraelska vojska izvele su napade na Iran u subotu ujutro, a prijavljeni su napadi u najmanje pet gradova širom zemlje. Režim u Teheranu je poručio da će odmah uzvratiti, a nekoliko sati kasnije, iranske rakete lansirane su prema Izraelu i američkim bazama na Bliskom istoku.
Kao opravdanje za ovu akciju, amerićki predsjednik Donald Trump je naveo da je Teheran odbio postići sporazum o svom nuklearnom programu: "Više puta smo im nudili dogovor, oni su odbili svaku priliku da odustanu od svojih nuklearnih ambicija. Nećemo dozvoliti Iranu da ikada dođe do nuklearnog oružja zbog čega SAD provode veliku vojnu operaciju."
Poručio je i da će Amerika uništiti iranski raketni potencijal i mornaricu. Možda bi to neke moglo zbuniti s obzirom na to da je Trump lani u lipnju tvrdio da je iranski nuklearni program već uništen nakon američkog bombardiranja u Operaciji "Ponoćni čekić".
Je li tada pretjerivao ili namjerno lagao? Jesu li Iranci tako brzo obnovili svoj potencijal ili je cilj nešto kompliciranije? Tko zna. Sve tri stvari su moguće istovremeno, napominje urednica za obranu i sigurnost Sky Newsa Deborah Haynes.
Tri faktora
"Ono što je sigurno jest da je predsjednik, koji je, između ostalog, obećao da neće započinjati nove ratove i svim silama se trudio da dobije Nobelovu nagradu za mir, uvukao SAD u sukob čiji ishod trenutno nije 100 posto izvjestan. Da, režim u Iranu je, čini se, u goroj poziciji nego ikad prije. U izraelsko-američkim napadima prošle godine, njihovo rukovodstvo je praktično obezglavljeno (ali i vrlo brzo zamijenjeno novim ljudima s obzirom na to da je sistem uređen tako da predviđa napade na najviše dužnosnike), protuzračna obrana je značajno oštećena, ni zračne snage nisu u sjajnom stanju, a u uzvratnim napadima na Izrael potrošen je znatan dio raketnog arsenala kojim Iran raspolaže (Izrael tvrdi da ima oko 600 balističkih projektila)", objašnjava Haynes.
Drugi faktor slabosti Irana je unutrašnji, dodaje: "Početkom godine zemlju su potresli masovni prosvjedi, među najvećima od uspostavljanja Islamske Republike 1979. godine. Motivacija je bila pogoršana ekonomska situacija u zemlji, a režim je brutalno odgovorio nakon više od tjedan dana, ubivši nekoliko tisuća demonstranata - točan broj nije poznat, dijelom i zbog činjenice da je vlada praktično ugasila internet u zemlji."
"Treći faktor je izuzetno loša ekonomska situacija u zemlji, koja se bori s visokom inflacijom, nestašicom vode i gušećim sankcijama zapadnih zemalja. Istovremeno, nominalni saveznici Irana (Rusija, Kina i ostatak BRICS tima) nisu pokazali neku veliku želju da priskoče u pomoć, osim povremene prodaje oružja i kupovine nafte", istaknula je Haynes.
Što Iran može učiniti?
No, uprkos svemu navedenome, Iran i dalje ima nezanemariv potencijal za otežavanje života Izraelu, SAD-u, akterima u regiji i ostatku svijeta. Teheran i dalje raspolaže s između 1000 i 3000 balističkih raketa (većina procjena je oko 1500 do 2000), koje može presresti samo dio sistema protuzračne obrane dostupnih Izraelu i SAD-u (Patriot, THAAD, Arrow 3, rakete SM-3 američkih razarača...), a čija je zaliha presretača također vrlo ograničena.
Haynes napominje da su samo u 2025. godini, SAD navodno potrošile četvrtinu svojih presretača za sistem THAAD, a broj raketa SM-3 za klasu Arleigh Burke brzo se topi: "Osim toga, Iran također ima na raspolaganju određeni broj krstarećih raketa (koje predstavljaju manju prijetnju, s mogućim izuzetkom hipersoničnih raketa, ako ih uopće imaju) i vjerojatno desetine tiusća bespilotnih letjelica koje bi zbog samog broja mogle predstavljati problem za protuzračnu obranu."
U konačnici, Iran ima četiri vrste meta koje može izabrati: "Izrael (već je meta napada), američke baze na Bliskom istoku (već su meta napada), zatvaranje Hormuškog tjesnaca (što bi ograničilo globalni protok nafte) ili direktan napad na naftna postrojenja na Bliskom istoku. Huti su, valja podsjetiti, jednom prilikom s nekoliko dronova nanijeli ogromnu štetu postrojenju u vlasništvu saudijskog državnog naftnog giganta Saudi Aramco, zbog čega mnogi strahuju da bi i rafinerije mogle postati mete. A uspješniji udari na njih mogli bi uzrokovati poremećaje u snabdijevanju naftom, što je zabrinjavajuće za mnoge."
Trumpova kocka: Epski bijes ili epski promašaj?
"Amerikanci i Izraelci htjet će ovo okončati što je prije moguće, što efikasnije i sa što manjom štetom za sebe, svoje interese i interese svojih saveznika u regiji. Iz onoga što je Trump rekao, jasno je da on također cilja na promjenu režima u Teheranu, iako se s njim nikad ne zna koje su mu prave namjere", ističe Haynes.
"Ako nakon nekoliko dana ili par tjedana Teheran ne pokaže znakove povlačenja ili spremnosti na ozbiljne pregovore, SAD i Izrael bi se mogli naći u nezgodnoj situaciji koja bi potencijalno zahtijevala trupe na iranskom teritoriju - nešto što Washington gotovo sigurno ne želi, a Izrael nema resurse za to", napominje Haynes i zaključuje: "Ovo je najveći rizik američkog predsjednika u vanjskoj politici otkako je George W. Bush pokrenuo invaziju na Irak 2003. godine."