Kad je u lipnju ove godine Zoran Milanović objavio da ulazi u utrku za predsjednika Republike Hrvatske, kazao je između ostalog: “U mom timu ću biti ja. Znam da to zvuči egomanijački. Moji suradnici će biti neki ljudi kojima vjerujem, ali ne slijepo, i u čije kvalitete sam se uvjerio”.
Nakon pobjede na predsjedničkim izborima, jedan od prvih koraka izabranog predsjednika Milanovića bit će okupljanje tima koji će ga pratiti na Pantovčak. Iako još nema službenih informacija o tome tko bi sve mogao biti dijelom tog tima, za očekivati je da će u njega uvrstiti ljude iz najužeg kruga svojih suradnika, koji su mu pomogli u osvajanju izbora.
Orsat Miljenić
Prvi je među njima šef kampanje Orsat Miljenić, bivši ministar pravosuđa u Milanovićevoj Vladi. Ovaj je rođeni Dubrovčanin po struci pravnik, a zanimljivo je da je studirao s - Andrejem Plenkovićem. U bogatoj karijeri bilježi između ostalog i angažman u hrvatskom veleposlanstvu u Haagu, gdje je od 1996. u ime Ministarstva vanjskih poslova RH kao pravnik pratio rad Haaškog suda. U Haagu je ostao pune četiri godine.
Nakon što je SDP Ivice Račana pobijedio na izborima 2000., Miljenić se vratio u Zagreb i postao predstojnik Ureda za suradnju s Haaškim sudom. Nakon dvije i pol godine prešao je u Ministarstvo europskih integracija te postao zamjenik ministra Nevena Mimice.
Iz Ministarstva je otišao nakon pobjede HDZ-a na izborima te pokrenuo odvjetničku praksu. Surađivao je s odvjetnicom Vesnom Alaburić na obrani ratnog zapovjednika 113. šibenske brigade Milivoja Petkovića u Haagu.
Sa Zoranom Milanovićem počeo je surađivati uoči parlamentarnih izbora 2011., kada je sudjelovao u kreiranju SDP-ova Plana 21, za koji je sastavio dio o pravosuđu. Nakon pobjede na izborima, Miljenić je postao ministar pravosuđa. Za njegova mandata je primjerice iz Kaznenog zakona uklonjena konzumacija lakih opijata (marihuane), uvedeno je plaćanje polovice kazne za prometne prekršaje na licu mjesta, s Borisom Lalovcem radio je na rješenju za franak, ali bilo je i kontroverznih poteza, kao što je tzv. Lex Perković, zakon kojim je vremenski ograničen uhidbeni nalog za kaznena djela počinjena poslije kolovoza 2002.
Ivan Račan
Ivan Račan, sin preminulog lidera SDP-a Ivice Račana, Milanovića je podržavao već u vrijeme kad se kandidirao za nasljednika njegova oca na čelu stranke. Mladi Račan tada je vodio PR agenciju te je uz njegovu pomoć Milanović uspio na unutarstranačkim izborima pobijediti starije i iskusnije kandidate, kao što su Željka Antunović, Milan Bandić i Tonino Picula.
Unatoč tome, nije se libio reći stranačkom šefu svoje mišljenje ako se ne bi slagao s njegovim potezima, posebice u vrijeme kad je Milanović bio premijer. Stoga je vrlo moguće da će i sada, nakon što je Milanović izabran za predsjednika RH, ostati usko povezan s njime, ako ne na nekoj „službenoj“ savjetničkoj poziciji, a ono zasigurno kao savjetnik iz sjene.
Siniša Hajdaš Dončić
Siniša Hajdaš Dončić još je jedan bivši ministar iz Milanovićeve Vlade, koji je držao resor pomorstva, prometa i infrastrukture. Na čelo tog ministarstva došao je nakon ostavke Zlatka Komadine, a prije toga bio je župan Krapinsko-zagorske županije. Danas je potpredsjednik Sabora iz redova SDP-a.
Nakon što je zajedno s Peđom Grbinom, Mihaelom Zmajlovićem i Vedranom Babićem u srpnju 2018. godine suspendiran na dvije godine zbog kritika upućenih predsjedniku stranke Zoranu Milanoviću, „buntovna četvorka“ ove je godine u listopadu djelomično oslobođena suspenzije pa se sada mogu kandidirati na unutarstranačkim izborima i biti kandidati na stranačkim listama.
I prije no što je Milanović potvrdio da će se kandidirati za predsjednika RH Hajdaš Dončić je isticao kako bi Zoran Milanović bio bolji predsjednik no što je bio premijer. U izbornoj noći je po objavi prvih izlaznih anketa, koje su davale nemalu prednost Milanoviću, izjavio kako su "građani izabrali republiku".
Ante Kotromanović
Savjetnik za obranu i vojsku Milanoviću bi mogao biti prekaljeni vojnik Ante Kotromanović, koji je u njegovoj Vladi bio ministar obrane. Blizak je prijatelj s Antom Gotovinom. Kao alkarski vojvoda, godine 2001. oštro je napao tadašnju vlast ustvrdivši da se kriminalizira Domovinski rat. Stoga ga je Stipe Mesić umirovio s činom brigadnog generala.
U Domovinski rat ušao je kao dragovoljac, a od 1990. do 1991. borio se u Specijalnim postrojbama MUP-a. Kasnije je preuzeo 126. sinjsku brigadu te u Oluji zapovijedao grupom od tri brigade kod Sinja. Nakon umirovljenja bavio se poduzetništvom te je bio direktor i član Uprave tvrtke za razminiranje Zdrug, a u politiku ulazi 2006., kad se pridružio SDP-u.
Zbog doprinosa Hrvatskoj vojsci te hrabrosti i požrtvovnosti u ratu dobio je niz visokih odlikovanja.
U izbornoj noći kazao je: "Predsjednik mora biti predsjednik svih Hrvata, ne samo jedne stranke. Da nije bilo nosača državnog cekera koji je pokvario feštu, ovo bi zbilja bila fešta demokracije. Svaka čast i Kolindi Grabar-Kitarović i Milanoviću na toj jednoj fajterskoj borbi."
Istaknuo je i da mu je u kampanji smetala isključivost i mržnja: "Po čemu sam ja manji Hrvat ako sam glasao za Milanovića? Kome ja moram dokazivati svoje hrvatstvo?"
Nikola Jelić
I za kraj, mjesto Milanovićeva glasnogovornika vjerojatno će pripasti Nikoli Jeliću, koji je bio zadužen za odnose s medijima u kampanji, a u vrijeme Milanovićeve Vlade bio je njezin glasnogovornik.
U međuvremenu je radio u jednoj PR agenciji, gdje je dao otkaz ne bi li se mogao posvetiti predsjedničkoj kampanji.