Vlaho Orepić bio je ministar unutarnjih poslova, pojavljivao se u javnosti, održavao konferencije za novinare, sastančio s važnim ljudima, davao televizijske intervjue, predlagao zakone... No dan prije isteka roka za predaju potpisa za kandidaturu na predsjedničkim izborima priznao je da ih nije prikupio dovoljno. I nije bio jedini koji nije uspio.
Za razliku od tih koji su bar pokušali, Slobodan Midžić već je treći put navratio do Državnog izbornog povjerenstva u vrijeme predaje kandidatura iako unaprijed zna da od njegova performansa neće biti ništa.
Prvi je put u DIP došao 2009. bez ijednog potpisa tvrdeći da mu oni ni ne trebaju jer zapravo želi biti predsjednik Europske unije. Svratio je i 2016. godine te DIP-u ponudio CD na koji je "spržio" pola milijuna potpisa. Sinoć je došao s trakom na glavi i svoju kandidaturu "podebljao" s tek jednim potpisom. I to svojim.
"Istina, ja sam se potpisao, to je sve što mi treba", rekao nam je Midžić, koji je već jutro nakon posjeta DIP-u bio u Velikoj Kladuši. Tamo se, zapravo, budi gotovo svako jutro jer Midžić i živi u tom bosanskohercegovačkom mjestu tek koji kilometar udaljenom od hrvatske granice.
Stomatolog, zidar, muzičar...
Iako "pokušava" postati hrvatski predsjednik, priznaje da hrvatsko državljanstvo baš i nema iako upravo to propisuje članak 2. Zakona za izbor predsjednika Republike Hrvatske. Kaže da se bavi estetskom stomatologijom iako se za stomatologa nikad nije obrazovao. U razgovoru mu nekoliko puta izleti da nešto zida, bavi se glazbom i crta i projektira, piše mirovne sporazume...
Midžić je rođen 1950. godine, a s obitelji je živio u Velikoj Kladuši sve do svoje 18. godine. Nakon završene gimnazije odlučio je napustiti roditeljski dom. "Moj je stari bio previše oštar prema meni. Bio je direktor u jednoj velikoj firmi, nije dao krasti ništa. Ali je bio tako oštar i prema meni, pa mi je pukao film. Otvorio sam vrata i rekao im - da vam ne smetam, odoh u Pulu", kaže Midžić, koji je, kaže, u Puli upisao Vojnu akademiju.
Muzika je, priča nam, bila ljubav njegova života pa se tako i u Puli pojavio na audiciji za Prvi pljesak, nakon čega su mu savjetovali da uzme satove pjevanja jer ima zanimljiv glas. U Puli se bavio i ronjenjem, plivanjem, bildanjem... "Jeste vidjeli sliku na mom Facebooku, onog Schwarzeneggera? Takav bih i ja bio, ali mi je savjetovao jedan čovjek da ne radim to od sebe", kaže Midžić.
Akademiju je napustio, ali je, tvrdi, u Zagrebu upisao muzičku školu i završio četiri godine. Učio je solo pjevanje i klavir. U Zagrebu je završio elektrotehniku, odnosno radiokomunikacije. "Poslije sam ponovo upisao kompjutore pa sam i to diplomirao. Upisao sam postdiplomski, ali sam vidio da je to bezvezarija", priča nam Midžić.
"Ako uzmeš pušku onda si naj*bo"
Kaže da ga je zanimala stomatologija "i zbog mojih zubi i zbog djevojke stomatologinje". Djevojka mu je kasnije postala supruga, a on se zaposlio u tadašnjem gigantu, kladuškom Agrokomercu, koji je vodio Fikret Abdić - Babo. "Tamo sam radio na formiranju kompjuterskog centra, a nakon što sam položio ispite, i za jaku struju postao sam odgovorni projektant. Imao sam plaću 2000 njemačkih maraka, više i od Fikreta, a moja je supruga bila stomatolog broj jedan", govori Midžić, tvrdeći da su upravo to bili razlozi njegova pada.
U ratu, kaže, nije sudjelovao s puškom u ruci. "Ma kakvu pušku, ako uzmeš pušku, onda si naj*bo", priča nam, tvrdeći da su njegove zasluge mnogo veće. Spominje sve tadašnje vođe svjetskih velesila, svoj angažman na traženju mira. Koji je na kraju rezultirao Dejtonskim sporazumom. Koji, zapravo, nosi potpuno pogrešno ime.
Napisao Dejtonski sporazum
"Ja sam kreator tog mirovnog sporazuma. Francuzi su bili u mojoj kući, a moja kći je Francuzima u bazi radila koncert. Preko njih sam im slao materijal kako da zaustave rat. I tako oni od mojih materijala naprave Dejtonski sporazum. A on bi se zapravo trebao zvati Velikokladuški Slobodanov sporazum za mir na prostorima bivše Jugoslavije", priča nesuđeni predsjednički kandidat Midžić.
Na pitanje čime se sad bavi, nemoguće je dobiti jednostavan odgovor. Kaže da se i dalje bavi stomatologijom i da na tom polju ima 11 noviteta koje nema nitko u svijetu. "Ja sam vam najbolji stomatolog na svijetu", uvjeren je iako stomatologiju nikad nije završio.
Priznaje da se bavi i građevinom, da tu i tamo zida. Malo kasnije kaže da je posljednjih pet godina proveo za računalom. "Kad sam završio elektrotehniku, imao sam ponudu da sutra idem u Silicijsku dolinu. A ja sam ostao tu u Kladuši, i to radi muzike jer smo brat i ja o tome sanjarili", kaže svestrani Midžić.
Traka oko glave? Oprao sam kosu
Očito sanjari i o tome da postane predsjednik Hrvatske. Na predaji kandidature za hrvatskog predsjednika okupljenim novinarima upalo je u oko što se pojavio s trakom oko glave, no misterij je razriješen. "Oprao sam kosu u zadnji čas pa sam se bojao da me ne bi neki propuh", objašnjava Midžić.
Obećava da mu je ovo posljednji pokušaj "kandidature" za hrvatskog predsjednika. Ne zato što se umorio, već zato što su mu ambicije puno veće. "Ja sam s ovim završio, ovo mi je zadnji put da se kandidiram. Ako odlučite da vam treba moja pomoć predlažem vam da me imenujete za predsjednika svijeta. Bar protokolarno, ja bih to prihvatio. Iako je meni puno ljepše tu u Kladuši. Malo zidam, idem pacijentima, a tamo u zgradi UN-a... Jeste vidjeli kako to izgleda? Tko bi tamo htio živjeti", kaže Midžić.
Dok ga ne pozovu da bude predsjednik svijeta, Midžić će i dalje ljudima ugrađivati mostove i krunice. Ili zidati na baušteli.