Šućur koja živi u Italiji, 30-ak kilometara od Milana, detaljno prati situaciju s koronavirusom u toj zemlji pa je odgovorila Laucu na tvrdnje o "prisilnom cijepljenju u Italiji".
Lauc je napisao kako čita "neke statuse koji s uzbuđenjem prepričavaju prisilno nametanje cijepljenja u Italiji, Sloveniji, Francuskoj" te da "ne može shvatiti kako ti pobornici prisile oko ovog cjepiva ne razumiju koliku dugoročnu štetu povjerenju u sustav cijepljenje će izazvati ružne ucjene oko ovog cjepiva i koliko kataklizmički štetno to može biti za slobodno društvo koje smo decenijama gradili…"
Šućur se na to pita "kad će dr. Lauc prestati širiti lažne vijesti na društvenim mrežama, a potajno poticati antivaksersku histeriju u RH".
"Ono što on zove 'prisilom na cijepljenje u Italiji' je uredno izglasana zakonska uredba (prof. Sanja Barić mi je svojedobno ukazala da ovaj termin trebamo prevoditi kao 'zakon' na hrvatski, jer se radi o konverziji vladine uredbe u koju je parlament unio svoje izmjene i dopune) koja je diskutirana, dopunjavana, mijenjana i izglasana u oba parlamentarna doma.
Ako je glas u Senatu Republike: 189 ZA, 32 protiv i 2 suzdržana - po Laucu 'prisila' - onda bismo valjda tako trebali tumačiti i poreze i reći ljudima 'nek ga plaća tko hoće'. Jer, živjela ohlokracija koju zaziva dr. Lauc, a koji je - nevjerojatno - i dalje član Znanstvenog savjeta Vlade Republike Hrvatske! I koji bi pored epidemiologije, za koju nije stručan, sad još podučavao demokraciji Italiju, Sloveniju, Francusku (njih je nabrojao). Nameće se pitanje čime dr. Lauc ucjenjuje vladu RH pa da ga, nakon svih silnih izjava u kojima tvrdi sve i sve suprotno od sveg, još nije udaljila iz tog savjeta", navodi Aleksandra Šućur.
Politologinja ističe kako su propis o proširenju korištenja tzv. Green Passa, odnosno COVID propusnice, na radni ambijent tražila dva najveća društveno-gospodarska subjekta u Republici Italiji - udruženja poslodavaca i sindikati.
"Dakle, zakonska inicijativa je nedvojbeno došla 'odozdo', a ne 'odozgo', pa da ju se može percipirati nekakvom prisilom ili nametanjem. Premda su njihovi razlozi drukčiji (za poslodavce je to potpuni povratak na posao iz režima smart workinga te sigurnost radnog prostora na što su zakonski obvezni), a za sindikate ukidanje naknade za bolovanja necijepljenim zaposlenicima ukoliko se razbole od COVIDA.
Pri čemu sindikat nije uopće osporavao ukidanje naknade za bolovanje necijepljenim, već je tražio ili a) obvezno cijepljenje za SVE (osim naravno osoba s kontroindikativnim patologijama) ili b) besplatni PCR test za zaposlenike koji se ne žele cijepiti. Sindikatima se izašlo u susret time sto je uvedena pristupačna ("politička") cijena PCR testovima (a koji su od ranije bili besplatni za osobe koje se zbog patologija ne smiju cijepiti)", objašnjava ona.
Smatra kako je ukidanje naknade za bolovanje necijepljenim višestruko opravdano.
"Vlada (sve vlade članica EU-a) su stavile na raspolaganje svim građanima iznad 12 godina besplatno sredstvo zaštite od širenja zaraze: cjepiva. I građani i vlada znaju da cjepiva ne štite 100 posto od zaraze, ali znanstveno-statistički podaci ukazuju da se manje širi među cijepljenim, te da cijepljeni nisu teret zdravstvenom i bolničkom sustavu (jer manje završavaju u bolnici i kraće su na bolovanju), što se vidi iz grafikona krovne zdravstvene ustanove Istituto superiore di sanità.
Vlada ne zadire u prava i slobode građana koji se ne žele cijepiti: COVID propusnicu može dobiti svaka osoba koja se testira, rezultat i QR kod vrijedi 72h. Vlada se naprosto brani od zloporaba zdravstvenim i socijalnim sustavom od strane onih ljudi koji svjesno priželjkuju da se pandemija oduži (pa da oni, zbog kojekakvih liječničkih potvrda, pri tom zazivajući "slobodu necijepljenja", mogu ostati kući u smart workingu, primajuci 100 posto plaće, a ako se razbole, znaju da će primit naknadu za bolovanje).
Takvima, ako se zaraze i završe u bolnici, država neće uskratiti zdravstvenu pomoć, neće uskratiti ni moguće mjesece liječenja od posljedica COVID-a svim onima koji smatraju da je "prirodni imunitet" bolji od onog induciranog cjepivom. Mislim da bi čak i u Hrvatskoj uvjerljiva većina građana (uključno s antivaxerima) smatrala da država ne treba plaćati tu "pro-disease" slobodu u obliku naknade za bolovanje i da trošak te slobode trebaju snositi sami", naglašava Šućur.
I za kraj dodaje: "Zakon "ddl n. 2382" od 15.9.2021 kojim je izmijenjena i dopunjena vladina uredba "d.l. n. 105/2021" ne daje pravo poslodavcu (pa čak ni samoj državi, jer se zakon odnosi i na zaposlenike u javnoj i državnoj upravi) da otpusti zaposlenika koji nije u posjedu COVID propusnice. Poslodavcu nalaže dužnost da internim propisom imenuje osobu nadležnu za kontrolu COVID propusnice i koja će zapriječiti pristup radnom prostoru zaposleniku koji ju nema. Daje mu pravo da suspendira zaposlenika ako mu ne predoči COVID propusnicu (bez obzira da li ju zaposlenik stječe cijepljenjem ili redovnim PCR testiranjem) u roku od 5 dana, bez prava na plaću. U slučaju nepoštivanja propisa, predviđene su sankcije i za poslodavca i za zaposlenika.
Propisi postoje da REGULIRAJU odnose i da ničija sloboda i pravo ne narušava tuđa prava i slobode. Propis je plod kompromisa i donesen je 100 postotnim demokratskom procedurom, ustavan je i pravno izvediv. Objasnite to dr. Laucu, prije nego li ga Vlada RH imenuje u neki stručni savjet politoloških znanstvenika", zaključuje Šućur.